home > koncert > SUICIDE SILENCE (USA), INSIDE MY CASKET (Hr), MONOX (Hr) @ Močvara, Zagreb, 25/07/2015

kontakt | search |

SUICIDE SILENCE (USA), INSIDE MY CASKET (Hr), MONOX (Hr) @ Močvara, Zagreb, 25/07/2015

Pričaj mi o ljubavi, religiji, seksu, curama, dečkima i starcima, a da nisi Elvis, Nick Cave, Elvis Costello ili Neno Belan. Pričaj mi konkretno. Snažno. Jednostavno. Pričaj mi kemiju koju svi razumiju. Suicide Silence su bend pun jednostavnih ljudskih emocija na ogromno zajebantski način.

Dvije hrvatske predgrupe uoči prvog dolaska kalifornijskih zvijezda deathcorea u zagrebačku Močvaru nije bilo teško dokučiti. Zagrebački INSIDE MY CASKET su relativno nepoznati široj publici premda djeluju još od 2007., imaju demo i jedan EP, te već dulje vrijeme pripremaju album koji bi trebao objaviti Geenger Records. Vidljivo i slušno su u death vodama isprepličući podjednako starije ostavštine žanra s hardcore elementima, no tonska nekompaktnost im za sada predstavlja bitan kamen spoticanja. Zvuk im se utopio u silini energije riffova i blastbeatova što je općenita boljka domaćih bendova u ovakvom fahu, pa su skoro sve pjesme tekle linearnim pravcima. Vjerojatno će na albumu pokušati pročistiti te osnovne konfiguracije jer s ovakvim performansima baš i ne ostavljaju nešto mnogo više dojmova od statusa nedovoljno jako ozvučene demo grupe. Nakratko se na vratima iz dvorišta mogao primjetiti i gitarist Christopher Garza iz Suicide Silence koji je izašao iz backstagea, odslušao minutu-dvije, usput su ga prepoznali neki mladi fanovi poslikajući se s njime, te se očito ne baš oduševljen s onime što je uspio čuti odmah vratio u bazu.
[ Inside my Casket. ]

Inside my Casket.   © horvi

Zato su riječki MONOX odigrali solidnu i uvjerljivu polusatnu partiju kompleksnijeg deatha poškropljenog tehnical i groove/djent pikanterijama s kojima dobivaju na primamljivosti. Sviraju već jako dugo, ove su godine konačno uspjeli realizirati odličan debi album "Perception Changes", a na račun 13-godišnje karijere (s mnogim izmjenama), prilično dobro su ovladali i scenskim nastupom. Frontmen Tonko Vukonić se često šalio izbacujući gomile štoseva između pjesama 'da je ovdje jako hladno pa je uključeno grijanje, ali mi ćemo vas tako preznojiti da će vam biti potrebna suha majica za povratak kući'. U intervalima je pobacao neke 2-3 majice benda u publiku, a posebno je u vizualnom aspektu zanimljiva svirka basiste Doriana Pavlovića. Momak ima dugačku kosu skoro do stražnjice, u naletima headbanginga kovitlajući kosom često s njome zapinje za žice i prste, te je samo čudo kako si je u tim trenucima ne počupa. Njihovih pola sata melodičnog deatha je prošlo vrlo brzo finiširajući hitom "Perfect sky".
[ Monox ]

Monox   © horvi

Tokom ove dvije svirke Močvara se doimala polupraznom i ne previše obećavajućim prostorom za velike američke zvijezde. Sparina doduše nije bila u granicama nepodnošljivosti, tog subotnjeg popodneva je pala i kiša osvježivši nesnosni atmosferski pritisak nakon 3 puna tjedna paklenih vrućina, a manjak auditorija je ionako odveć prisutan u vrijeme godišnjih odmora. Ipak, poslije poduže pauze od cirka nekih 45 minuta krenuo je spektakularan show o kome su tek možda samo najgorljiviji fanovi znali na što to nalikuje. Koliko mi se čini, dan ranije u petak su nastupili na Metal Days Festu u slovenskom Tolminu, te kako nikad do sada nisu nastupali u našim krajevima, malo tko je mogao pretpostaviti da njihov koncert nije samo sviračko redanje set-liste. Oni naime imaju i specijalno pripremljene sekvence i samplove, a bome i neočekivane finese s kojima obogaćivaju repertoar neprestano korespondiravši između alternativne i mainstream kulture, te svojeg specifičnog žanrovskog isijavanja.

Tako primjerice, kad se čekao konačni izlazak benda bubnjar se poigravao puštajući Radiohead i još neku IDM elektroniku, a u povremenim intervalima između pjesama je ekipa muzičara znala zasvirati kratke sekvence New Order, Nirvane, nekih šlagera, pa čak i r'n'b parodije koje su sastavni dijelovi cijelog showa s jasno ciljanim efektom uvoda u tematiku pjesama.

Koncert je otvoren starim pjesmama "Unanswered" i "No pity for coward" u kojima su se posve razlučili odgovori na dva najvitalnija pitanja - što mogu pružiti u Močvari i kako novi frontmen Hernan 'Eddie' Hermida, imageom potpuni hipster s new-romantics 'talijankom' funkcionira uživo (frizurom podsjeća na basistu i gitaristu Classics Nouveaux: Mik Sweeneya i Gary Steadmana). U oba slučaja nema nikakve greške. SUICIDE SILENCE se po zvučnoj čistoći, energiji i osmišljenom nastupu od naših bendova razlikuju kao nebo od zemlje. Njihovi tehničari u atome poznaju fizionomiju cijele zvučne materije ne petljajući s opstrukcijama ili eksperimentima nekakvog 'lošeg razglasa', što će reći da je za razliku od naših predgrupa zvuk bio skoro pa perfektan. Isti razglas, samo drugi bend i drugi ton majstori. To je neusporediva razlika u sluhu, kao i 'čistoća' Hermidova vokala koji opako growla, vrišti, cijuće i zavija, no vrlo lako ga se može percipirati u lirici.
[ Suicide Silence ]

Suicide Silence   © horvi

Imao je malecki nadvišen podest na sredini pozornice po kome je operirao autoritativnim nastupom kao da je odvajkada u bendu, a ne odnedavno, službeno točnije od 2013., dvije godine nakon tragične smrti originalnog i po mnogima nenadmašnog i vokalno neuhvatljivog Mitch Luckera koji na ove prostore, nažalost nikad nije kročio. Hermida je, prisjetimo samo, pristigao iz vrlo sličnog benda All Shall Perish gdje je proveo desetak sezona, a prvi pravi angažman u Suicide Silence je imao na spektakularnom 'in memoriam' koncertu 21.XII 2011. koji je s još 17 frontmena zabilježen na live snimku "Ending Is Begining: The Mitch Lucker Memorial Show". Na njemu je pjevao "Slaves to substance" koja se našla i na večerašnjem repertoaru nakon što je izredao tri velika Mitchova hita "Fuck everything", himničnu "Wake up" na koju je skakala cijela Močvara i "Lifted" zajedno s dvije nove "M.A.L." i "Inherit the crown" s posljednjeg albuma "You Can't Stop Me" (2014), inače prvog studijskog na kome je učestvovao.
[ Suicide Silence ]

Suicide Silence   © horvi

Taj prvi dio koncerta je pokazao svu snagu benda i njihovu sviračku vještinu, a energija koja je isijavala dosezala je klimakse orgazmičkih decibela. Nisu bespotrebno u nekoliko intervala odsvirali 2-3 'orgazmička' hita, doduše, samo na kratko "Blue Monday" i "Smells like teen spirit" pokazavši da se akomulirana energija ostavštine rocka ne zasniva na učestalosti repeticija, već na suvremenoj tendenciji izbjegavanja klišeja. Pojednostavljenije, ono što su prije, za vrijeme i nakon grungea bili Sepultura, RATM i Machine Head, to su danas Suicide Silence. Totalno snažan, brutalan, agresivan, pa i manijakalni otklon u potpuno alternativnu skulpturu zvuka i smisla rocka, odnosno hardcore-metala u kome se osim deatha naziru obrisi thrasha, blacka i najenergičnijeg punka. Trojac na 'žicama' je učestalo mijenjao svoje pozicije na bini, malo ovdje, malo ondje, točno fiksirajući epicentar za centralni dio koncerta kad je Hermida razvezao ubjedljiv i snažan scenario za publiku. Prvo za cure od kojih je tražio 'moshpit' i 'wall of death' specifičnu koncertnu zafrkanciju izraslu iz punkerskog poganja i sudaranja, a kako je cura na ovome koncertu bilo isto koliko i mladih dečki, tu fintu je vrlo lako prodao čim je počela "Disengage", pjesma s drugog albuma "No Time To Bleed" (2009). I da vidiš kak' to cure rade. S jedne strane Močvare na drugu. 6-7 metara u širinu i udri trk sudaranja, vrištanja i ciktanja dobre 3-4 minute. Znam da je djevojkama bilo super, a i dečkima koji su to gledali, povremeno se i spoticali među ženske noge, neki doduše i mačoidno namjerno, pomalo i kretenski, ali to je Bože moj, cijeli smisao ovog koncepta.
[ Suicide Silence ]

Suicide Silence   © horvi

A kad je Hermida rekao dečkima da naprave svoj 'wall of death', auuuu.... Bolje da bježiš glavom bez obzira kad je zapoćela odlično naciljana stvar "Cease to exist" s posljednjeg albuma. Momci u publici su uistinu sve bili mlađahni, pa dvaput mlađi od mene, sudarali su se i radili rusvaj dokazujući curama da su još uvijek jači, barem fizički, ono, pravi mužjaci u najboljim godinama što ustvari i jesu jer šta ti je na pameti kad imaš 20 ili 25 godina? Samo super provod uz bend koji voliš i koji ti po prvi put dođe u Zagreb, jebate. Sve bi napravio što ti reminiscencija Mitch Luckera kaže. Da je meni 1982/83 bilo prilike vidjeti New Order nakon smrti Ian Curtisa, ili barem P.I.L., pa da mi Rotten ili tada sasvim skulirani i bezazleno očišćeni Iggy Pop u doba new-wave/punka kaže 'sad ćemo se svi jebati ko Sid Vicous, skinite se do gola', učinio bih to. Ono što voliš ne možeš ignorirati. To je rock, u ovom slučaju onaj naopakiji, a i najzabavniji deathcore metal koji se još uvijek ne pušta na radio stanicama, no ubjedljivo se može biti siguran da će mnogo njihovih stvari kad-tad doći u eter isto kao što danas s njega odzvanjaju spomenuti RATM, a bome ponekad i stara Sepultura.

Zadnja velika stvar u središnjici koncerta bila je najava svim tim, uvjetno rečeno 'klincima' da su oni tu zahvaljujući njihovim roditeljima. Onima koji su im i dali novce, jer su Suicide Silence još očito priklonjenji post-adolescentnoj publici smatrajući da ih stari konji, barem u USA ne slušaju i da ne razumiju njihov prirodni nagon. E, jebi ga sad. To je isto kao da sam ja 1969. gledao nastup The Stooges i da sam tad imao 48 godina koliko ih imam u ovome momentu, a Iggy je imao neke 22, otprilike isto kao i ovi dečki i cure u publici, mene bi prvog Iggy poslao u vražju mater, šta ja starac radim na njegovom koncertu. Došao sam se zabaviti ili kao roditelj paziti na svojeg tinejdžera, odnosno post-adolescenta da mu netko ne slomi vrat? To bi bilo vrlo lijepo od jednog roditelja da ide sa svojim klincom na ovakve koncerte, viđavao sam to, no etika je ta koja pokriva cijeli sklop svjetonazora i drago mi je da u alternativnoj kulturi ne postoje nikakve dobne opstrukcije. 'Gospon, a kaj vi tak stari majmun, ništ ne pijete, niste napušeni i zdrogirani tražite na ovome koncertu?'.
[ Suicide Silence ]

Suicide Silence   © horvi

Odgovor je jednostavan. Ono što i svi drugi koji su dvaput mlađi od mene. Show velikog benda kojeg iznimno cijenim i razumijem. Da ne duljim, za kraj su odsvirali, za nas 'starce' fantastičnu "Sacred words" punu razgovjetnih psihodeličnih gitara i groove/djenta, naravno 'starci' se nisu uključili u njihov 'death of wall' jer su bili sasvim po strani, a za konac smo čuli dvije također nove, naslovnu "You can't stop me" i prvu stvar koju je Hermida napravio s bendom - "You only live once", inače jednu od pjesama koju je pokojni Mitch sudbinski otpjevao na svome zadnjem albumu, a to je Hermidi bila prva pjesma s kojom je ušao u 'gro' projekta s bendom.

Koliko je ovo bio fenomenalan koncert mogao bih pričati danima, a i godinama, bez obzira na moje osobne, vrlo sjebane životne frustracije i problema zbog kojih nisam tekst na terapiji napisao više od mjesec dana. Suicide Silence su bili odlični i kad drugi puta dođu ovdje, materijala za udvostručiti broj fanova neosporivo imaju. Ovo što se vidjelo i čulo je nevjerojatno snažno, moderno i potpuno funkcionalno u rangu malo drugačijeg, ali vrlo bliskog benda The Dillinger Escape Plan. Sjetite se samo njihovog koncerta u Tvornici. Nije isto, ali je vrlo blisko. To je to.

Popravak, nadam se, postoji za sve one koji nisu vidjeli ovaj bend. Strašno dobro i upečatljivo, ono što ti cijeli život ostane u pamćenju. I sjetite se nenadjebivog koncerta Converge u Močvari. Sve je to jako, jako slično i fenomenalno za vidjeti i čuti.

horvi // 02/08/2015

Share    

> koncert [last wanz]

cover: NOĆ MRAČNOG CIRKUSA @ Močvara, 23/03/2017

NOĆ MRAČNOG CIRKUSA @ Močvara, 23/03/2017

| 25/03/2017 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: CHILDREN OF BODOM @ Tvornica kulture, 23/03/2017

CHILDREN OF BODOM @ Tvornica kulture, 23/03/2017

| 25/03/2017 | kata.strofa |

>> opširnije


cover: Riistetyt, Disbaja @ ReciKlaonica, Zagreb 22/03/2017

Riistetyt, Disbaja @ ReciKlaonica, Zagreb 22/03/2017

| 23/03/2017 | lejapeja |

>> opširnije


cover: Tommy Emmanuel @ Kino SC ZG 22/03/2017

Tommy Emmanuel @ Kino SC ZG 22/03/2017

| 23/03/2017 | terapija |

>> opširnije


cover: KUZMA & SHAKA ZULU, UNIVERZITAS @ Sax, 18/03/2017

KUZMA & SHAKA ZULU, UNIVERZITAS @ Sax, 18/03/2017

| 20/03/2017 | ognjen bašić |

>> opširnije


> chek us aut!
> wi giv medi[k]a[al] suport to:
b
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*