Kako vrijeme leti, rekli bi mnogi pri spoznaji da su Putokazi već trideset godina na glazbenoj sceni. Sad već davne, 1984. godine, započeli su s radom, isprva kao mješoviti zbor, a od 2003. djeluju kao ženska vokalna skupina. Svoj 30. rođendan grupa je odlučila obilježiti radno, izdavanjem novog albuma, Porculan. Za sve pjesme na albumu "kriva" je jedina konstanta u Putokazima kroz sve ove godine, Miranda Đaković. Album je producirao sad već stari producent grupe, Iztok Turk. Na Porculanu, Putokazi kombiniraju gro glazbenih žanrova, od world musica, latin jazza, klasične glazbe pa sve do trip-hopa i elektronike.



"Ja, ti", pjesma je koja pokazuje sve te raznolike utjecaje. Sam uvod u pjesmu je obrazac iz klasične glazbe. Vokal nakon tog asocira na Marilyn Monroe i njen poznati "Happy birthday Mr President", dok na refrenu ne ode u elektroniku i plesnu elektro glazbu. Pjesma je odabrana i za prvi singl, a snimljen je i spot. Neke pjesme, gdje je u prvom planu pop melodija, imaju šarm kakav je Vlada Divljan imao na svojoj prvoj samostalnoj ploči, Tajni život A.P. Šandorova, a i na albumu Čokolada, grupe Idoli. Prva od takvih je "Proljetna misao (koja se pleše)". "Moja mala (prijateljica)" kao najžešća pjesma na albumu, laganim uvodom uopće ne dočarava kojim će putem zagaziti u refren. Način na koji Let 3 danas koketira s elektronskom glazbom, vidljiv je u ovoj pjesmi i mogao bih je bez problema vidjeti u opusu sugrađana skupine Putokazi.

Na albumu ima dosta kratkih pjesama, kraćih od tri minute. Jedna od takvih "Snoputnik" ima prodornost klasike, naginjući snažnom djelu "Carmina Burana", Carla Orffa. Simpatični produkcijski zahvat u "Tišini" gdje se koketira s poznatim Strausssovim valcerima, pucketanjem kroz pjesmu asocira na slušanje gramofonske ploče. Tko zna, moguće je da album doživi i svoje vinilno izdanje. Psihodelični elementi, kojih je popriličan broj utkan u Porculan, najviše su prisutni u "Ljubav koja boli" i prve dvije "Minijature". Na nekim pjesmama me pak igra s vokalima podsjetila na grupu Novi Fosili, dok je u njima glavna vokalistica bila Đurđica Barlović. Tekstualno je album samo prosječan, s dopadljivim tekstovima koji nemaju pretjeranu dubinu, ali baš ta jednostavnost izražavanja je možda komercijalno dobitna kombinacija ovog albuma. Kvaliteta pjevanja je na albumu "Porculan" ipak u prvom planu, pa sam koncentrirano obratio pažnju na tekstove tek pri petom ili šestom preslušavanju albuma. Možda baš stoga na ovom kvalitetno svirački i produkcijski napravljenom albumu ne treba biti toliko okusiran na tekstove. Svirački, prva polovica albuma naginje pop elementima u međuigri s elektronikom, gdje lakše pamtljive melodije na prvu ulaze u uho. Drugi dio albuma je ipak malo teži za slušanje, tu su u velikoj većini prisutni etno motivi, koji iziskuju puno veću koncentraciju pri slušanju.

Najveći posao napravljen je produkcijski, gdje je maestro Iztok Turk, nekima možda poznatiji iz grupe Videosex, dao svoj maksimum. Jedna od pjesama u kojima mi je na prvu bio vidljiv njegov rukopis je "Gost". U tome kako da etno ne ostane samo etno, već da ima puno širu bazu i veću snagu u pjesmama, pokazalo je koliko je Iztok blizak interpretaciji Putokaza i koliko zna ući u svaku pjesmu i od nje napraviti nešto što ne poznaje granice. Stoga bi ovaj materijal trebao biti jednako zanimljiv prosječnom Japancu, Brazilcu ili Bugaru, što dovoljno govori o tome koliko je ovo dobra ploča.

Iskreno, nikad nisam bio neki veliki fan grupe Putokazi, ali ovim albumom uspjeli su i mene zaintrigirati. Osobno vjerujem da će Porculan naći svoje mjesto pod suncem u ovom našem podneblju, koliko god to nije lagano. Ponajviše u današnje vrijeme, gdje je takav album prava radiofonična alternativa kičeraju kvazi narodne glazbe.

Naslovi: 1. Ja, ti, 2. Proljetna misao (koja se pleše), 3. Moja mala (prijateljica), 4. Ljubav koja voli, 5. Gost, 6. (Lunina) Pozivnica, 7. Onomu, 8. Dar, 9. Minijatura prva, 10. Snoputnik, 11. Ja, sebi, moja, 12. Minijatura druga, 13. Tišina, 14. Minijatura za kraj

ocjena albuma [1-10]: 7

jura // 21/05/2014