O Mladenu Vujoviću, gitaristi ovog crnogorskog benda iz Podgorice imali ste prilike saznati štošta toga u nedavnom interviewu www.terapija.net/interwju.asp?ID=31859 kojeg je dao našem terapeutu Edi Žuđeloviću.

Qtera je, podsjetimo, počela raditi u smiraj zadnjeg najvećeg svjetskog rock praska - grungea, sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća održavši se punih 15 godina, sve do 2011. kada su prestali javno nastupati. Pa premda zvanično nije obznanjen prekid, daju se, barem hipotetski predmnijevati naznake za mogućim reuinionom s nekom izmjenjenom postavom jer ovaj jedini materijal, realiziran 2005. pokazuje jake atribute unatoč vremenskom odmaku. Radi se o staroj grunge školi, danas se uobičava kazati i post-grungeu sa svim dobro znanim medikamentima: čvrstoj ritam sekciji, razbarušeno distorziranoj gitari, upečatljivom vokalu Brace Subotića i senzibiliziranim tekstovima na engleskom s primjetnim elementima socio-političke angažiranosti i punkerski buntovničkim stavom. Materijal je nastajao i sazrijevao kasnih 90-ih, turbulentnih godina rasapa ostataka Jugoslavije, zajednice Srbije i Crne Gore, mračnog perioda Miloševićevog režima, izrazito naglašenih nacionalističkih težnji, mržnje i netrpeljivosti, atakiranja na Kosovo, američke odmazde, svih onih čuvanja mostova kada je goloruk narod držeći se za ruke u lančano povezanim koridorima branio svoju rodnu grudu i otadžbinu pod jezovitim političko-propagandnim stremljenjima što su gazili u bizarne krajnosti ekstremizma i totalne nekorektnosti, posebice socijalnih, ekonomskih i egzistencijalnih tegoba.

Iako Crna Gora nije bila u tom istom političkom i ratnom fahu, ona je kao dio ostatka nekoć velike federacije silom prilika trpjela sav isti teret robijanja idealima za visoke ciljeve tegobno proživljavajući bespotrebnu armagedonsku svakodnevicu što se odražavala u društvenoj klimi, te dakako, mladim ljudima što su se tek počeli oslanjati na vlastite noge pokušavajući usmjeriti i ustabiliti život. Danas, s ove, nazovimo bezbjednije perspektive kada su prošli svi ti ciklusi (i cirkusi) zvijerskih koškanja i ratovanja po našim komšijskim dvorištima, velike ekonomske i finacijske krize pada američke burze, Covid-19 pandemije i ostalog pripadajućeg zla što se svako malo čahuri po kojekakvim masonskim buđacima, "Probably Snipers", odnosno 'vjerojatno snajperisti' je jedan od esencijalno dokaznih faktora turobnih godina crnogorskog, a i balkanskog paradoksa.



Četiri pjesme nose priču mladog čovjeka akceptiranog s dvojakog, muško-ženskog rakursa u kome su ljubav i emocije podvrgnute toj teškoj društvenoj krizi morala, etike, paranoje, nesigurne egzistencije i sumorne klime bez ikakvih naznaka optimalno optimističkih perspektiva. Između redaka otpjevanih stihova vitlaju se konglomeracije frustracija, ekstatičnih katarzi, pseudoseksualnih metafora, mračnih raspoloženja i neprestanog traganja ka pravom putu izlaska iz mašinerije prokletog aparata. Uvodna "Full bladder" već samim melodičnim mol legatom obrušava se na sivilo tinjajući umjerenim tempom eksplodirajući u refrenu 'dark is the night/ I can not seen see anything right' protežirajući balans nijansiranja mrakova, dok naredna "Gimmie one more kiss" izranja iz moćnog sludge-doom/ grunge Soundgarden riffa izmjenjujući skladno uštelane 'up & down' sintagme pojačane kraćim solažama, vriskovima, te melodičnim figurama pomalo nalik na onaj stari Iron Butterfly klasik "In-a-gadda-da-vida", a vidi podudarnosti, ovdje su, svijesno ili ne, bili vrlo slični tadašnjem pančevačkom Jewy Sabatay koji je u datom momentu imao dva albuma.

Najžešća, najzanimljivija i najdorađenija stvarčina je "Images of before", jasan Nirvana utjecaj s nekoliko skokova u kompleksan progressive kombinirajući žestokim repeticijama nadosnimljenih gitara, ubacivanjima u blažu post-hardcore energiju Fugazi, sonicyouthovskim de-kompozicijskim frakturama, eksperimentirajući psihodeličnim intervalom u samoj središnjici razvijajući djelomice i umjereno plesne humpa-cumpa krautrock figure Can i Neu! naglašenih echo/delay vokala, a bome ima ovdje i dub specifikacija, pa nimalo ne čudi što pjesma traje gotovo 6 minuta. Eh, da su je imali prilike čuti face iz Geffen ili Sub Pop mogli su se zakačiti za Qteru jer su baš u to vrijeme aktualni post-grunge bendovi uz neizostavne zvijezde Foo Fighters (i diskutabilno prekomercijalni Nickeback) bili Audioslave, Staind, Godsmack, Filter, Drowning Pool, 3 Doors Down, 10 Years, Chevelle, Cold, startali su primjerice Breaking Benjamin, Alter Bridge, Shinedown, Theory Of A Deadman, Three Days Grace, južnoafrički Seether, okey, Bush i Creed su se nakratko rasturili, a sa svima njima, ovi momci su imali vrlo blisku stilsku poveznicu što dovoljno govori da su bili potpuno u samom centru kurentnog trenda. Naposljetku, završna "If I can" mračnog baladičnog staccato ugođaja, ne zamjerite, Black Sabbath proporcija još nerođenog povratničkog hita "God is dead" (objavljen 2013.) percipira nekoliko aranžmanskih zavijutaka ponavljajući osnovni lajt-motiv upakiran kroz zarazan riff vulkanske erupcije, ponovno psihodeličan, pomalo i stoner traktat dinamički se gibajući isprekidanim nadogradnjama, još jednom po 6 minuta, te što je posebno zanimljivo, na 4.35 kada pomislite da je pjesma gotova, slijedi novi namaz mračne doom završnice koju bi moguće neki provjereni američki, pa i tuzemni, naš producent dotjerao i ukrasio s tko zna čime, a slabo potovani radio DJ-spiker sasvim sigurno 'odrezao', no baš je poanta u tom hipnotičkom lajt-motivu, dekoru bez kojeg su nezamislive, primjerice ultimativne himne "Lithium" ili "Come as you are". Ovih dvadesetak minuta je pravo malo bogatstvo crnogorskog alternativnog rocka, dokument nadahnutog benda punog kreacije u najboljoj snazi iskolebane iz blata i pepela, otpor društvenom mnijenju i sistemu na dovitljiv način ne banalizirajući suštinu senzorirajući emocije obespravljenog pojedinca na račun realne fakcije, a ne fikcije. Šteta je što postoji samo jedan relevantan priloženi video zapis i što Qtera nije uspjela obznaniti još ponešto iz svoje pjesmarice jer, pretpostavka je, da su imali sijaset vrlo zanimljivih skladbi. Prišapnuše mi na uho kolega Žuđelović 'vjerovatno treba još da se sklopi izdanje ako bi cd ili neki drugi nosač štampali', što znači da ovo nije i ne treba ostati samo kao soundcloud izdanje s obzirom na neprijeporan autorski rukopis, stil i duboki rockerski, moderni dizajn 21. stoljeća i alternativni integritet.

Naslovi: 1.Full bladder, 2.Gimme one more kiss, 3.Images of before, 4.If I can

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 12/12/2022