Da li osjećaj za velike festivalske bendove u tom produkcijskom svijetu koji daje formu tim bendovima i izdanjima čine ovaj pravac toliko popularnim o kojem jednostavno ne treba puno pisati? To je to u suštini, nemogućnost benda da išta uradi drugačije bez da sve dodatno produkcijski postavi na najšire moguće osnove koji su u mogućnosti da ispune želju milionima ljudi da ih čuju.  Jednostavno, u metal muzici kao da u određenom trenutku imamo opštu katastrofu usljed toliko preinteligentnog sviračkog iskustva, bendova i svega što uzdiže taj muzički pravac do otvaranja novih vidika. Naslovi pjesama su jednostavno sve naslovi kojima sam se izvjesno vrijeme zanosio u omotima, čak pojedine sam htio da nazovem istim imenom. Možda dva naslova samo. Svakako preciznost težnje ka zvuku koji je toliko sličan bendu Godflesh, zvuk koji bi prijao u određenom trenutku baš, a možda nema svega pet albuma ukupno, e za ovaj možemo reći da je jedan od njih na kojem se čuje to nešto interesantno u metal muzici. Mislim, afinitet ka tome je slušaoce odavno odveo u noise i neke srodne pravce. Prava slučajnost da se on sasvim slučajno pojavio na internetu, predočio mi se, onako kako nisam navikao da istražujem, ali ajde, urodio je plodom. Pitam se može li čovjek biti toliko zadovoljan jednim izdanjem, ima li to sve smisla u moru bendova i pojedinaca koji mogu sami da snime u programu metal album, odsviran na svim instrumentima, zapravo i to je metal, metal je sve, kratak period pojma o svemu koji može čak i da promijeni utisak da je sve sljedeće što saznamo pozitivno saznanje. Bend ima jako interesantne odrednice, žanrove koje navodi da snima, svira. 

Naslovi:
Digital Dementia
Room 23
Slavebreed
Front Toward Enemy
Doomsayer
Virtual Irreality 3.0
Twice The Pain
Negation
Create And Destroy
Retribution

edo žuđelović // 24/11/2022