home > koncert > PARKWAY DRIVE, ARCHITECTS, THY ART IS MURDER @ Tvornica, 03/02/2016

kontakt | search |

PARKWAY DRIVE, ARCHITECTS, THY ART IS MURDER @ Tvornica, 03/02/2016

Zbog prevare od kiše koja je te večeri padala, prijetnje mnogih fanova o punjenju Krešimirca i Lenjinparka uoči koncerta pale su u vodu. Umjesto toga, ljudi su brže-bolje pohitali u klub, a preostali se narod s pićima alkoholne naravi natiskao pod strehama uzduž tvorničkih zidova. Poduži red na upadu obećavao je veliku gužvu u dvorani. Ali jedino obećanje koje je ispunjeno je satnikovo, tj. onoga koji je sastavio satnicu. Naime, koncert počinje točno u 20h kao da je netko prvi bend na "tri, čet'ri, sad!" pustio na binu i postavio alarm štoperice na 30min. Profesionalizam ili žurba dalje? Vjerojatno oboje.
[ Parkway Drive @ Tvornica ]

Parkway Drive @ Tvornica   © Edita Sentić

No, prije opisa samih bendova, riješimo u dva odlomka njihove zajedničke osobine (da se ne bi nepotrebno ponavljale kasnije). Glavna od njih je ta famozna metalska tehnička izvrsnost. Pošto je izvanredna tehnika sviranja ne samo glavni adut, nego i preduvjet da ovakvi bendovi postoje, neću se u ostatku izvještaja pretjerano diviti toj činjenici očiglednoj poput notorne pile. Danas ne samo da si nebitan, nego naprosto ne postojiš na metal sceni ako nisi natprosječno ovladao zanatom tehniciranja po svom instrumentu. To je ISO standard svih kovača metala. S umijećem sviranja kao "privjesci" dolaze i vrhunska oprema i sposobni tonski majstori. Pitanje je samo koliko su bendovi svoju tehničku prednost spremni iskoristiti u kreativne svrhe. A nažalost, u paketu s tehnikom dolazi prešutno pravilo da nije dozvoljeno biti pretjerano kreativan, jer svaki izlazak iz zadanih žanrovskih okvira desetkuje broj fanova na koncertima. Što više ljudi ima na koncertima, to je bend u pravilu više generički proizvod teškometalne industrije, a manje custom made legura. Tako je bilo i ove večeri. To čak nije ni kritika, nego naprosto obilježje s kojim se treba pomiriti.
[ Parkway Drive @ Tvornica ]

Parkway Drive @ Tvornica   © Edita Sentić

Drugi ISO standard su triggeri na bas pedalama. Za manje upućene, trigger je sprava prikačena na opnu bubnja koja svakim udarcem emitira zvučni sample. On samim time zvuči konkretnije od bubnja ozvučenog običnim mikrofonom, jer ne hvata buku sa stane. Napredak tehnologije je omogućio da triggeri budu osjetljivi i na jačinu udarca, tako da živa svirka upotrebom ove svojevrsne elektronike ne gubi na dinamici. Ako ne osjetiš da ti cijelo tijelo titra u ritmu duple pedale, nisi bio na death, metalcore, deathcore ili mathcore koncertu. A upravo taj osjećaj da ti tijelo samo pleše kako bas pedala svira ovakve koncerte uvrštava u jedinstveni doživljaj. Još kada se, kao što je ovdje bio slučaj, stroboskop pali i gasi u ritmu pedaliranja po basu, a svaki prelazak iz breakdowna u vožnju ritmom ili s brzog dijela na spori bude označen veličanstvenim bljeskom bijelih reflektora, onda možemo govoriti o pravom prazniku teškog zvuka, a bogami i slike. Moram priznati da sam rijetko kada vidio ovako sjajno sinkronizirani light show kao ove srijede. Također, gašenje svih svjetala u ponekim pauzama među pjesmama je dalo dodatnu dimenziju manipuliranju emocijama publike. Sve pohvale majstorima od svijetla i mraka za epski ograđen posao. Spektakularno!
[ Parkway Drive @ Tvornica ]

Parkway Drive @ Tvornica   © Edita Sentić

A sad ćemo vam redom predstaviti same bendove, pa kreni kad si spreman:

Prva runda: THY ART IS MURDER

Pošto momci imaju "samo" tri albuma, mogli su si više od drugih bendova dopustiti da u setlisti jednako zastupe stari i novi materijal. S razvojem diskografije očigledan je pad brzine gdje se vratolomne deathcore pasaže sve više utapaju u sporijem mantrajućem djentanju. Više preferiram ovo prvo, pa mi je drago da sam dobio dovoljno deathcore terapije za večeras, pošto ju bendovi koji slijede ne nude. Iako nije ni djentanje bilo za bacit. Kod kuće mi je naporno slušati tih milijun "džgadžn!" varijanti preko kojih solo gitara pili par tonova ili neku mračnu melodiju, ali uživo je to prava mantralica za zaplesavanje ekipe na podiju. Dvorana je bila napunjena s metar i po razmaka između svakog čovjeka. To za prvi bend nije malo, a i publika je prazan prostor vrlo brzo popunila solidnim muvingom. Vokalist se dodatno trudio da atmosfera ne padne, pa je nekoliko puta inicirao circle pit, a jednom je uspio iznuditi i čuveni wall of death. Malo slabašan, ali ako se ne varam, jedini na koncertu. Jedina zamjerka ide na račun solo gitare koja nije bila dovoljno glasna, pa su lepršave sevdah metal solaže bogate tappingom i arpeggiom progutali "džndžn!" riffovi i turbulozni bubnjevi, umjesto da ih istaknu u prvi plan kao delirični vrhunac svake pjesme. Unatoč tome, po mom osobnom doživljaju TAIM je ispao bend večeri. Siguran sam da bi lako ukrali show ostalim bendovima da su im dali veću minutažu.
[ Architects@Tvornica ]

Architects@Tvornica   © Edita Sentić

Druga runda: ARCHITECTS

Imao sam najveća očekivanja od ovoga benda i to zahvaljujući sjajnim prvim albumima "Nightmares" i "Ruin". Njih smatram malim remek djelima, ponajboljim svjetskim uratcima mathcore fazona. Dotični albumi imaju i poneke post metalcore i clean vokalne upade, ali u savršeno malim dozama čisto da osvježe uši od konstantnog bombardiranja furioznom i kaotičnom poliritmijom te da ponude slušaocu kakav-takav hook. Pribojavao sam se da neće svirati puno ranih radova, ali me razočaralo što nisu izveli niti jednu pjesmu iz te faze. Kao da je se srame. A to je tek sramota. Kako su izdanja tekla, mathcore epilepsija lagano se talila, da bi na kraju njihova vrsna arhitektura spala na dosadni djentlemanski post metalcore đir koji opasno koketira s pop i emo elementima što je očigledno recept za privlačenje masovne publike (čitaj: hypestera). Publika je bila sklona amplitudama. U nekoliko faza su se smjenjivale eksplozije mosh i circle pitova i mirnije faze opservacije i laganog poskakivanja što znači da bend nije uspio održati atmosferu konstantnom iako se frontman dosta trudio da nas nabrije pričama kako je oduševljen što je prvi put ovdje, kako smo jebena publika i sličnim floskulama. Čak sam sklon mišljenju da su malo udavili predugačkim setom pjesama koje zabrinjavajuće nalikuju jedna na drugu.

Treća runda: PARKWAY DRIVE
[ Parkway Drive @ Tvornica ]

Parkway Drive @ Tvornica   © Edita Sentić

Kao što se i očekivalo, australski headlineri popunili su veliki pogon, iako ne i prekrcali. Kroz nešto više od sat vremena, Parkway Drive nas je punom parom provozao modernim metalcore autoputom kroz čitavu diskografiju uz naglasak na novije uratke. Atmosferi autoputa dodatno su pridonijeli i njihovi posebni reflektori u duguljastim nizovima od petnaestak okruglih "semafora", koji su oblikom podsjećali na farove divovskih kamiona. Ili pak na ogromne signalizatore radova na cesti. Tijekom ove turbulentne vožnje prema svim prometnim pravilima metalcorea, publika je moshala, skakala, urlala lirikse, a čak su se nerijetko i nosili iako na rukama publike nisu završili skokom s bine (jer je stage diving bio zabranjen), nego podizanjem direktno s podija.
[ Parkway Drive @ Tvornica ]

Parkway Drive @ Tvornica   © Edita Sentić

Iako njihov metalcore nije moj tip oklopnog vozila, groove i šus su im bili dovoljno jaki da se poprilično zabavim skupa s dvoranom koja od tribina do prvih redova (a bogami i u sastavu od Vardara do Triglava...časna riječ, bilo je i Makedonaca) u nijednom trenutku nije skrivala oduševljenje. Potpomognuti skandiranjem cijele dvorane, izašli su na jedan poduži bis, a potom se po mraku izgubili u zapozorju, nakon čega su se upalila svijetla i počela lagana je muzika koju sam protumačio kao sikterušu. Stoga, požurio sam se u Vintage da nakon neprežaljeno propuštenih Srba uhvatim barem malo Lošeg Primjera i čitavi after.
[ Parkway Drive @ Tvornica ]

Parkway Drive @ Tvornica   © Edita Sentić

JOŠ NEKE OPSERVACIJE, SUDAČKA ODLUKA I ZAKLJUČAK

Zanimljivo je da je svaki bend imao kompletno samo svoj backline. Tako je promjena seta bubnja i pojačala za Architects trajala više od nastupa prvog benda, a pripreme za Parkway Drive nešto kraće od nastupa Architectsa. Već sam to mislio komentirati u stilu: "Koje cicije, nitko ne da drugome svoju opremu na korištenje, a zajedno su na turneji! Zar nemaju nimalo povjerenja jedni u druge, a po cijele dane briju skupa!". Jasno je meni da se svaki bend najbolje snalazi na svojoj opremi, ali: 1) Svi su iskusni tehničari i brzo bi se prilagodili; 2) Razlike u kakvoći zvuka zbog druge opreme su vjerojatno primijetili samo bendovi. Jedino se za TAIM primijetilo da su bili tiši od ostalih bendova, što je za njih ispao mali hendikep, a opet prednost jer su im se instrumenti najjasnije čuli. Ali druga perspektiva me spasila od inzistiranja na zlobnim primjedbama. Naime, turnejski tehničari su iskusni (zasigurno i dobro plaćeni) i vidi se da su prije koncerta pomno pripremili (maltene uvježbali) plan razmještanja opreme tako da možemo reći da su posao obavili pozavidno brzo. Ovim našim bi za isti posao trebalo sat vremena. Drugo, imao sam s kim pušiti, piti i pričati u Malom pogonu, pa mi tijekom pauza nije bilo dosadno. Kome je bilo, sam si je kriv što se nije snašao. Ljudi, piće, muzika na slušaoni...sve je bilo ponuđeno.
[ Parkway Drive @ Tvornica ]

Parkway Drive @ Tvornica   © Edita Sentić

Tko je čitao sve, jasno mu je da su prema mom osobnom doživljaju pobjednici večeri Thy Art is Murder. PD su drugi, a Architectse ostavljam bez odličja. Ne mogu reći da li su na ovom koncertu bendovi ostavili srce na bini ili samo rutinski odradili posao. To može reći samo tour groupie, ako ima neka dovoljno objektivna da slijepo ne smatra svaki njihov koncert božanskim remek djelom. Bendovi su evidentno profesionalni, tako da zacijelo znaju vješto prikriti razočaranje ako atmosfera pođe po zlu. Ali svi ćemo se složiti da za tako nešto u Zagrebu nisu imali razloga.
[ Parkway Drive @ Tvornica ]

Parkway Drive @ Tvornica   © Edita Sentić

Neki ljudi su mi (i na koncertu i neovisno o istom) sugerirali da sve bendove popljujem, jer po njihovom mišljenju je ovaj koncert živi dokaz da metal umire. S tim bih se mogao složiti jedino s aspekta da je metal(core) prezasićen recikliranjem i sveopćom hipsterizacijom stila sviranja i oblačenja. Ideje su evidentno potrošene i sada se pokušava šminkerskim zahvatima održati privid originalnosti i svježine. Hipsteraj je progresivna bolest.
[ Parkway Drive @ Tvornica ]

Parkway Drive @ Tvornica   © Edita Sentić

Kvaliteta muzike je zbog toga generalno u padu. Ali metalci i prijatelji metala su u porastu, bendova je sve više, a atmosfera na koncertima je i dalje divlja i strastvena. Čak i ljudi poput mene koji pamte bolje bendove ili faze istih i dalje rado hodočaste na ovakve priredbe. Metal kao pokret je neupitno daleko od mrtvog. Metal čak pozavidno dugo i živi s obzirom na to koliko obijesno u tekstovima slavi smrt. Bog voli metal. Očito Frajer cijeni one koji ga imaju naviku i muda pljuvati i propitivati mu postojanje.

ognjen bašić // 04/02/2016

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Lagwagon, Satanic Surfers, Alo! Stari, Fair Do's @ Kino Šiška, Ljubljana 16/11/2019

Lagwagon, Satanic Surfers, Alo! Stari, Fair Do's @ Kino Šiška, Ljubljana 16/11/2019

| 18/11/2019 | lejapeja |

>> opširnije


cover: J.R. August @ VIB 14/11/2019

J.R. August @ VIB 14/11/2019

| 17/11/2019 | kg |

>> opširnije


cover: REVIEW/PHOTO - Sonic City Festival, 08.-10.11.2019 @ Kortrijk, BE

REVIEW/PHOTO - Sonic City Festival, 08.-10.11.2019 @ Kortrijk, BE

| 15/11/2019 | jelena vojinović |

>> opširnije


cover: Mick Harvey & J.P. Shilo @ Vintage Industrial Bar, Zagreb, 10/11/2019

Mick Harvey & J.P. Shilo @ Vintage Industrial Bar, Zagreb, 10/11/2019

| 14/11/2019 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: 38. Brucošijada FER-a @ FER 09/11/2019

38. Brucošijada FER-a @ FER 09/11/2019

| 13/11/2019 | jan vržina |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*