Otkačeni metal eksperimentalisti Krallice ne brinu baš neku brigu oko produkcije. Rade i snimaju čim više upustivši se u kreativne procese koje valja iskoristiti kad ima inspiracije, a to što im na zadnjim radovima od albuma do albuma varira lo-fi kvalitet ili bolje rečeno očajan zvuk, kako kada, njima očito nije važno. U posljednje vrijeme su prilično aktivni, mora da ih je i karantena, izolacija i općenita situacija s pandemijom navela na pojačano stvarateljstvo kad nema nekih koncerata, a kamoli turneja, pa su otprilike nastavili u onom zgusnutom kozmičkom horror maniru prethodnog albuma "Demonic Wealth" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30465 (2021). Tamni zvuk kaotičnog blacka smješten je u zatvorske samice pomiješane sa synthovima koji uglavnom služe za jezovite pejzaže prožetih obaveznim blastbeatovima Leva Weinsteina nadahnutih misteriozno-mističnim vremenima distanciranim na velike udaljenosti sve do kvantne zapetljanosti.



Ustvari, gitaristička sprega Colin Marstona se ni malo ne trudi prezentirati iole nešto blisko klasicizmu: to su nemilosrdna šibanja staccata bez riffova gore-dolje, lijevo-desno, neuredno, nepravilno i posve zbrkano, ali to im i jeste jedan od prepoznatljivih idioma. Koji puta to i zatupi njihovu oštrinu, no tu su eterične pirotehnike što zajedno vijugaju u povuci-potegni aranžmanima pak djelujući kao nefokusirane frustracije. Zato je prvi dio albuma "Frost", "Telos" i "Heathen swill" šašavo zbrčkan trudeći se ispoljiti neke istaknute intervencije. Koji puta je to i arogantno neprivlačno, ali sve je to u dometu njihovog eksperimentalnog pristupa. Drugi dio je nešto propulzivniji - "Archlights" se drži zamaha da proširi tempo, a naslovna "Crystalline exhaustion" je daleko najveći domet albuma s dovoljno kreacija koje poništavaju sve ranije propuste, namjerne greške i nepravilne krivulje s mnogo synth atmosfere i osjećaja suzdržanosti da se ne mora baš na svakom ćošku, na svakih 5 sekundi odlaziti u eksperimente radi samog egzibicionizma s kojim kamufliraju često i bezličnu fabulu ili (ne)homogenu dinamiku kreni-stani, ali kad se uistinu zabremzaju, umiju napraviti koherentno koordiniranu pjesmu za koju i nije toliko važno što iznosi čak 14 minuta.

Album nije na nivou prethodnika. Samo betonira eksperiment kojeg stari fanovi vrlo dobro poznaju s novim izumima. Ide se dalje i otvara ka novoj publici u atmosferičnom blacku.

Naslovi: 1.Frost, 2.Telos, 3.Heathen swill, 4.Archlights, 5.Dismal entity, 6.Crystalline exhaustion

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 03/02/2022