home > mjuzik > Psychagogue

kontakt | search |

KRALLICE: Psychagogue (d.i.y./ bandcamp/ ATTN International, 2022)

Krallice su uistinu vrijedni. Evo, jedva da je prošlo samo 6 mjeseci od zadnjeg im albuma "Crystalline Exhaustion" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31174, a kad vamo stigao novi. Jasno, nasljednik je istih ideja popunjavajući neke rupe koje su čamile vrebajući neopreznog da se spotakne u njih namjerno uzrokujući šepavost.
[  ]

Kao što su promjenili instrumente više se fokusirajući na Marstonove klavijature i bogate psihodelične trivijade u nešto kraćem izdanju (samo nepunih 40 minuta), na albumu dočekuju 4 pjesme o smežuranom zanosu konačnog bijega od kuće, od karantene, od izolacije s težnjom prikazivanja što većeg bunila u zamkama. Tako počinje storija. Pojašnjenje uvodne, ujedno i naslovne teme "Psychagogue" jest upravo u tom bijegu pokušaja brisanja prošlosti u izbjeglištvu kada se probudiš bez osjećaja s tupim gađenjem prema iluzijama o boljim, nadolazećim vremenima. Kaže tekst da su 'ljepota i smrt postali susjedi u ogromnom moru ljudske patnje i difuzne krivnje životnog procesa pokušavajući ukinuti prošlost i uhvatiti budućnost, postati zemaljski, bolje patiti i osjetiti smrtnu prijetnju'. Poetski opasno i morbidno, a u zvukopisu kaotično zvrzlano i uobičajeno neuredno ne obećava mnogo.
[ Krallice ]

Krallice   © 2022

No, od druge teme "Deliberate fog" kreću daleko slojevitije strukture kada se Colin Marston prihvati syntha. Kako kome, ali meni baš odgovara kada na sva te gitarska vibrato-tremolo McMasterova šaranja što djeluju kao da su izbačena lopatom s prikolice tamno-sivih ideja na crno platno, onako bez konkretno zacrtanog oblika 'šta ispadne - ispadne' doda taj premaz klavijaturskih harmonija povezujući sav taj nabacani kaos u putujuću seansu gdje se primjeti vožnja. Bez tih harmi sve funkcionira zbrda-zdola, ne znaš da li su krenuli ili se svakog trenutka misle zabiti u betonski zid. Ili, pak uopće nikud ne idu. Stoje na mjestu poskakivajući, ali nikako da nešto preskoče objašnjavajući tamu namjerne magle izmeću drveća stvarajući osjećaj bezvoljnosti, nezainteresiranosti za sadašnjost, sumnje u prošlost, ravnodušnosti prema nadolazećim danima. Čak su se i alge posušile, kukci su se izlegli, a glavni lik-promatrač stoji na mjestu gledajući da vrijeme radi svoje.



Još ponajbolji dio jest najdulja "Arrokoth trireme" od punih 13 minuta noseći obrednu manipulaciju osjećaja laganim dinamičkim tenzijama od uvodnog atmosferičnog syntha s ritmičkim orkestracijskim topotima pretendirajući simfonijsku monumentalnost što im nimalo ne stoji loše. A od druge i pol minute slijedi obavezni blastbeat galop s urlikanjem: zanimljivo jest da svi osim bijesnog dobošara Lev Weinstena imaju svoje solističke role vriskanja. Ovdje je Marston urlator na vijugave synth dark-wave krivulje iz kojih se stvaraju ambijentalne međuigre zalazeći i u blackgaze oslobađajući čista staccata i gitare i basa i tipkovnica kristalno prozračnih nota u samoj završnici. Tu su adekvatno pogodili eksperiment stapajući tri-četiri žanra, a za taj završni dio je čak i gothic, ambijent, neo-folk, drone, obavezna psihodelija i natruha simfonije u sferi formata, prosto nevjerojatno kako se iz kaosa sve odjednom pretvara u senzualnu, ali mračno opasnu ljepoticu. A zadnja "Reprisals of destiny" ponovno počinje iz kaosa šetajući i po de-kompozicijskim zahvatima, na svu sreću, Marston sve to povezuje synth harmama o tematskom prodoru kozmičke agresije pravednog Aresa koji ubija one koji ubijaju. U kozmičkoj utrobi razarač beskrajno produžava žrtvin let, okrutni osvajači su pijani, ne postoje nikakvi savezi između ljudi i lavova, pribjegava se mitu pred paradoksom razuma obećavajući besmrtnost u vrhunskom odredu poezije.

Jest, fino nižu liriku u zvučne apstrakcije pune psihodelije i onda u sedmoj i pol minuti sve se iznenada prekine, odreže. Kao da si stisnuo 'stop'. Sve se zaustavilo. Nema više. Pukao film. Crkla struja. Neko opaprčio sjekirom. Spotaknuo se u kabel. Valjda namjerno jer bi po takvom finišu, rečemo filma, valjalo očekivati nastavak. Nastavak kraja. Teško je uopće pretpostaviti koji je naredni korak ovih avangardnih, ekspresivnih i eksperimentalno hrabrih njujorčana.

Naslovi: 1.Psychagogue, 2.Deliberate fog, 3.Arrokoth trireme, 4.Reprisals of destiny

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 17/06/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Still Innocence

LUSTRE: Still Innocence (2017)

| 30/06/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Closure/Continuation

PORCUPINE TREE: Closure/Continuation (2022)

| 30/06/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Wir sind das Volk

LAIBACH: Wir sind das Volk (2022)

| 29/06/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Vibrate Generate

RE-FLEX: Vibrate Generate (2022)

| 28/06/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Ламуа, EP

ЛАМУА: Ламуа, EP (2022)

| 27/06/2022 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*