Zadivljenost istim i iskorakom jačinom, producentskim kvalitetom za kojim jedan bend žudi, čujemo na ovom izdanju, a shvatamo koja prevara može biti slušanje tog zvuka i na mnogo manje kvalitetnijoj opremi pokušaj da snimimo taj zvuk i budemo što, naravno ništa drugo već loša kopija.

Ovo su izdanja koja se isključivo slušaju iz želje da se susretnemo sa bendom koji voli taj tehnološki momenat u kojem je sve "suviše  jasno i dovoljno glasno", za koji je period slobodnog vremena i druženje potpuno nevažan i smatran razlogom ličnih problema i određenih konflikata među ljudima, a samo je stejdž i susret s publikom, koncerti, prilika da se dešavaju ispravne stvari. Nema nekog posebnog znoja već sve treperi ispod crnih majci i svi su u crnini. Toliko je ova muzika unijela zadovoljstva u vrijeme određenog mošanja prezentovanog na umjetničkim fakultetima, da oni trpe jako veliki uticaj na studente jer se vjerovatno iz sve snage bore za prirodu, jednostavnost kod studenata, a namjera da se u međusobnoj komunikaciji benda i studenta krije određeno protivljenje koje se želi saopštiti profesoru ili predavaču predočava na pogrešan način. Zašto se ako smo to mi koji se tako ponašamo, ne zapitamo ko nam sjutra obezbjeđuje zaradu, postoji li neka skrivena poruka u želji za međusobnim povezivanjem sa ciljem sticanja novca ili lakšem podnošenju svih promjena ličnosti na poslu, koji nisu nužno profesionalni, a u čijem slučaju postojanja da mi nismo dovoljno mi, kao biće kojem se može nešto reći, prići, ponuditi neki proizvod u kojem ta hrana neće biti toliko hrana koja je svakodnevno dosadna već u našoj svakodnevnici će postojati prilika za nešto drugo , čitanje, učenje, zabavu, razonodu. Za ljubitelje istinskog post rock zvuka pjesma "Indignance" će biti pravo podsjećanje i osvježenje pamćenja na periode slušanja i otkrivanja istog. Elementi post hard core muzike na istoimenoj pjesmi zvuče slično grupi "Envy". Pomalo taj element post hard core muzike podsjeća na druženje putovanjima, koje je u ovom trenutku meni jako odbojno, mada ako se taj dio nekome ne svidi može da znači da recimo "nikad neću zavoljeti Nightwish". Ima vremena da se ugleda postojanje veze između post rock, post metal, post hard core muzike sa "Nightwish" studijskim savršenstvom ili eventualno zavoli ta mogućnost voljenja jednog zvuka koji formira više bendova. "Tarjin (Tarja Turunen)" solo projekat je svakako alternativa ovoj međusobnoj vezi. Slušajući je shvatamo čistoću njene izvedbe za razliku od perioda provokacije na ovom izdanju "Myopia". Teško da to možemo u životu da doživimo, a kamoli u muzici, zato je postojanje ovih ljudi zaslužno za spoznaju toga.



Sve prije možemo smatrati dovoljno dobrim razlogom nepostojanja ovih ljudi, suštinu promjena koje njihovo postojanje nosi, mada kad bi smo postavili u ravan ljude koji to personifikuju začudili bismo se umjetničkoj, teološkoj, psihološkoj potkrijepljenosti i sobom u središtu toga, naivci za neke ljude. Razlozi su u tome što smo smatrani neistinitim, lažovima na izvjestan način. Ne znam koliko treba da smo van fokusa postojanja da bi se primijetila naša istinitost, a bili zaštićeni od iskustva, u smislu da se želi ljudima dati do znanja da treba pratiti ponašanje osobe da bi nam određena teorija bila jasna. Možda je to smisao obrazovanja. Ono nije u suštini jer može se to promijeniti, boriti protiv toga, vjerovati u te pukotine u kojima se dejstvo promjene može pojaviti na sasvim drugom kraju planete nego što je naš cilj targetiran. U svakom slučaju, jedno izdanje koje je upravo ono o čemu recezent piše, u smislu da kad bi smo pročitali ovu recenziju slušali pravac te recenzije, a ne prepuštali se osjećanjima benda, tom drugom nivou razočarenja jednog benda, nevjerovanje da u toj relaciji s publikom postoji razumijevanje. Poredim to kao tekst koji je "Kurt Cobain" napisao prije trenutka kad je svijetu dao do znanja da on više ne želi da bude živ, a ispostavilo se nakon određenog vremena da njegovo tijelo više nije živo, konstatovana je smrt, koja kao činjenica za ljubitelje rock muzike da neki dan ili datum obilježava trenutak prestanka njegovog života postoji. Nakon toga mi vjerujemo u razna postojanja njegove zaostavštine, umjetničkoj, teološkoj, psihološkoj potkrijepljenosti kojoj hvali politička, a to je ona krucijalna laž za kojom tragamo da bismo prevarili čovjeka, tu je on pružio svoja djela i rekao je da je nemoguće da se više bilo kome to desi. Tu je današnji svijet doživio razočarenje i pao pred činjenicom da je to "Kurt Cobain" uradio i ka njemu uperili izrazito fašističku oštricu da bi ga ,blagim riječima "rastrgli da mogu", vidjeli su u  njemu žrtvu koja treba da personifikuje život koji smo na trenutak osjetili kako bi on trebao da izgleda da on nije bio taj koji je to svijetu dao do znanja. Određeni stvaralački kontinuitet koji kod  društva treba da pogura ta stanja više ne postoji, da se kaže poturica…

Naslovi:
1.Prefect 06:10
2.Subordinate 07:12
3.Drover of Man 09:56
4.The Host 09:38
5.Indignance 10:37
6.Manifold Lens 08:52
7.Myopia 10:21
8.The Root 10:53

ocjena albuma [1-10]: 9

edo žuđelović // 04/03/2023