Nebitno je sviđa mi se ili ne što radi slovenski oneman band Neurotech iza kojeg stoji Wulf, ali nikako ne mogu ostati pasivan, bez reakcije. Uredan je on i vrlo radišan, ima već deseti album, a protekli su mi nekako stalno prolazili iz jednog uha unutra, a iz drugog vanka. Njegova glazba često varira od atmosferičnog futurepopa do industriala i metala s nezaobilaznim programiranim ritmovima, sekvencama, 'up&down' transmisija, kompleksnijih aranžmana, a sve uglavnom u umjerenim tempovima vukući vodu na onu dance-metal stranu. Međutim, njegov vokal je netipičan za ovakav žanr gdje se uvlači metal. Ima čiste intonacije bez grčevitih growlova, neprestano ih pokušava nadomjestiti i uljepšati upotrebom auto-tune i vokoderskih efekata pa to eterično funkcionira kao da se promukli Simon Le Bon okušava pjevati metal koji neprestano zove na plesni podij, a gitarska distorzija i riff proteže gothic-rock konotacije HIM i The Sisters Of Mercy. Ako se to sve prevaziđe, pa čak i taj prokleto sintetički programirani ritam, ostaje praktički jedino melodičnost uz plesni ritam što sve skupa nije daleko od nekog umjerenog techno-rock partyja na kome se izvode isključivo pjevane pjesme. No, ovo ne nalikuje na vrlo bliski Pendulum koji su daleko žešći i probojniji, no energičnije je od onog šuš-muš ušušura 30 Seconds To Mars slavnog hollywoodskog ljepotana Jared Leta kome filmovi i gluma idu bolje nego plitka teen-rokić-elektrončić-metalčić-punkić muzičica (pogotovo ono vokalno teen-pop meketanje), a vjerojatno u iskonskoj želji da stvori originalan autorski zvukopis, Neurotech netremice šiba iz pjesmu u pjesmu jedne te iste floskule koje doslovce zagnjave već nakon 3-4 teme, barem što se tiče ovog albuma.



Onda, tu su i neizbježno patetični tekstovi na engleskom o lošim emocijama ("Koma"), neispunjenim snovima, pokušajima insinuiranja mračnih paranoja koje to nisu ("Light betides"), lutanjima po sivim poljima, suočavanjima s posljednjim svjetlom dana, odlascima, buđenjima iz tišine ("Walking silence"), tmurnim danima u izmaglicama ("The ashen fields") i općenitom glumatanju otuđenosti kako ovaj svijet nije za njega, kako su sve mentalne transfuzije odrađene, te hinjenog odustajanja od života da sve ovo ne vrijedi niti pišljiva boba kao da je Ian Curtis ("Defy our oath"). Jest, ima tu mnogo senzibiliteta, ali nema ama baš nikakve koegzistentno čvrste priče, ponajmanje nekog prkosa, bijesa i revolta, već onog karakterističnog pozerstva o nekakvom jedinstvu dva bića kojima se stalno sive eminencije motaju pod nogama, ali ne navodi ama baš niti jedan konkretan primjer jer, očito je, ne želi i neće nikome stati na žulj da drsko kaže nešto o politici, društvu, egzistenciji, ma i lijepim i ružnim događajima, ženama, prijateljima. Ama baš ništa i kao takav uvijek može jako dobro proći u demagogiji da puno zbori o emocijama i aspektima tmurnijeg raspoloženja u svakoj pjesmi ostavljajući dojam zabrinutog poete.

Jednom mi matera moje nekoć bivše djevojke rekla da njoj najljepše pjesme ima Dalibor Brun čije je kasete redovito kupovala. Skoro sam prasnuo u smijeh, ali iz pristojnosti nisam. Odmah mi je bilo jasno da je 'to' upravo 'to' i drugačije ne može biti, a kad bi razumjela i slušala Neurotech sasvim sigurno bi se našla, dakako kao modernija domaćica odrasla na dark i gothic furki hitova The Cure, Roxette i HIM koja sluša lijepe plesne rock i electro/techno pjesme, obaveznih Depeche Mode, Duran Duran, Pet Shop Boys, A-ha, Alphaville i La Roux, s daškom metala The 69 Eyes, nu-metala Linkin Park i industriala Marilyn Mansona u ovoj kolekciji pjesama. Ne, ovo apsolutno nije za mene, ali nemam ništa protiv. Tko voli, uživa.

Trud u izradi i oblikovanju pjesama je sasvim u redu s obzirom na jednoumlje, a konačan sud dati će auditorij pri čemu me uopće ne bi nimalo začudilo da ovo prođe poput alve. Jedan od zadnjih new-romantics bandova A Flock Of Seaguls iz 80-ih danas ima nevjerojatnih 100 milijuna pregleda na youtube. Paralele su očite, samo treba pričekati, te je nebitno moje mišljenje jer je ovo idealna udica za klasičan moderni mainstream.

Naslovi: 1.Koma, 2.Light betides, 3.Walking silence, 4.The ashen fields, 5.In raging reclaim, 6.Alias, 7.Defy our oath, 8.Stop the bleeding, 9.A moment lost, 10.Solace

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 31/07/2021