home > mjuzik > Solace in Virtue's Absence

kontakt | search |

CAGED BASTARD: Solace in Virtue's Absence (d.i.y./ bandcamp, 2024)

Nakon sjajnih Znous, evo još jednog benda s relativno male scene Tunisa koja po podacima Encyclopaedia Metallum ima nekih 40-ak metal izvođača. Caged Bastard je oneman bend Muhammad Ouna iz Bizerte ili Bizerta (oko 150.000 stanovnika), najsjevernijeg afričkog grada na obali mediterana, 65 km sjeverno od glavnog grada Tunisa.
[  ]

Muhammad je ranije imao duet grindcore bend Gore Bath koji je bio u angažiranim socio-političkim vodama, a tada mu je pseudonim bio Shargoroth. Bend se održao gotovo deset godina (2009-2018), ali je samo objavio jedan studijski i jedan živi album. Ustvari, Caged Bastard je u određenu ruku nasljednik vrlo sličnog performansa samo za razliku, grindcore je pretvoren u prilično hipnotičnu kombinaciju sludge, black i drone metala s vrlo zanimljivim eksperimentima od primjerice uvodnog instrumentala"Light on the undeciphered transmission" prožetog isključivo gitarističkom igrom između post-rocka i metala bez ikakvih bubnjeva u eteričnom srazu brojnih ambijentalnih disonantnih zvukova i tremola s minimalističkom dramatikom od čak skoro 11 minuta.
[ Muhammad from Gore Bath ]

Muhammad from Gore Bath

Nimalo kraća, pjevana "Perished prosperity" u vrlo mutnom izdanju koje, moram priznati da mi se sviđa jer odudara od klasicizma naoko djeluje kao post-black balada o seciranju kompleksnosti ljudske prirode u kurentnoj suvremenoj fazi barbarskog korištenja programiranih umova; Muhammad prvi dio recitira na engleskom (svi su stihovi na engleskom), a moja preporuka jest da bi bilo bolje da se koristi francuskkim budući da je Bizerta zadnji grad u Tunisu koji je ostao pod Francuskim patronatom nakon proglašenja nezavisnosti. Ili, pak, da koristi vlastiti materinji jezik, no nimalo ne smeta čuti ovako egzotičan akcent engleskog u priči koja potiče na razmišljanje o konkvistadoru i originalnom identitetu koji se pokušava uništiti. Pa premda ovdje nije naveden tuniški nacionalizam, on pršti iz ove pjesme djelomično nabijen i blastbeatovima, te tromim blues tempom guste gitarske psihodelije a završnicom i 'približava se osvetnička pobuna koja drži mističnu moć.'

U drugom singlu "Rebel, our seeress queen" gostuju dva vokala, polusnena, špautava dream-pop Mariam Benjemaa i Zayneb Mhemed kroz tromi obredni sludge tempo nadomak no-wave Swans i tu se već točno osjeća nacionalna poetika otpora saharskog naroda s devama ka invaziji okupatora: autor naglašava jaki identitet, pravdu i toleranciju, odbijanje bilo kakvih nametanja ignorantskih ideologija, zabluda, diskriminacija, a na koncu, glavni junak leži poražen pored bunara. Uf, teško za svariti, ali istinito... Solidan drajving u post-black "Drunk on a monstrous deity" s obiljem psihodelije varira od religioznih do buntovnih razmišljanja stavljajući mnoštvo premisa na vagu, mada se ovdje u niti jednom kontekstu ne razglaba između islama i kršćanstva, nego između pravde i bezakonja, itekako se osjeća antagonizam ka prokletim osvajačima, to jest na umjetički način ispričane istine o tiraniji Francuza i zakonodavaca što se još ponajbolje osjeti u "An everlasting rite", još jednom temom od 10 minuta u konstantnom plesnom tempu upravo tuniško-sjeveroafičkog folka, to jest, ovo je world-music metal s black elementima, a laid-back solo trube čini ono što primjerice imaju engleski A Certain Ratio kad trubu zapuše Martin Morscrop, onako u dubokom psihodeliku, a ova tema ima neobičnu završnicu, gotovo u black-industrial maniru koji je vrlo rijedak s porukom 'Imati blažen zagrobni život/ Nadmašiti intelekt/ Zajamčiti iskonsko stanje duše/ Nečije potrebe da postignu jedno/ Ja jedini gledam skriveno, ja jedini živim pročišćene duše/ Budi žrtva za pročišćavanje sebe - to će biti istina/ I dobit ćete sreću na svom putu iz jedne barbarske priče ispunjene stvarnom sigurnošću - Jesam li podlo zakopan pod ovom utjehom'. Eh, da utjeha je ovdje česta počevši od naslova albuma 'utjeha u nedostatku vrline' preko kompletnih tekstova koji se nižu u prilično dugačkim, eteričnim, prljavo produciranim pjesmama kojima je jedan od zadataka da upute na rješavanje negativnosti i kaosa. Zadnjih nekoliko pjesama su nešto kraće: "Into debris" je solidan plesni black s pomahnitalim madchester-pop tempom The Stone Roses i Happy Mondays uz obilati gitarski wah-wah, taman ko' punkerski, a nikad ostvareni Primal Scream, bolje rečeno, ovdje se Mohammed uhvatio one stare šprance Black Judda (Nachtmystium) i ovo zaista odlično sjeda kao 'pop', čak i moderni black techno metal, "The apologue" je vjerojatno jedna od najartističkijih funk-metal pjesama svih vremena uronjena kroz atonalne frekvencije i opako izvtoperen vokal, onako kako je to možda nekad poželio napraviti Tom Waits, ali nije nikada, njemu na dušu. Naslovna tema "Solace in virtue's absence" je ultimativna himna s repetativnim programiranim ritmom, tipičnim za Tunis i sjevernu Afriku, ustvari, elektronski je, ali odlično funkcionira u srazu s gitarskim distorzijama i lirikom veličanja, e, sad koga točno, uvjerite se sami - da li Alaha ili zlonamjernog utopista koji racionalizira lažnog vođu oprgavavajući patnju praznog, šupljeg i slabog gledajući nebo posezanjem za bezdanom utjehom. Zadnja pjesma "The fate" je kratki black, energičan i dobrodošao epilog 'zašto je takva narav/ bezobličnog bića u svemiru kaosa i reda, zabluda i slijepih egocentrika, izdaja vjernika/ slučajnost vlada, akcije dolaze, ja sam samo znanje u nejasnom beskraju'.

Na koncu, nešto moram reći, ali nisam siguran osim da je ovaj album fantastičan u svim aspektima, nešto blisko našem hrvatskom Petrale kojeg ionako malo tko prati, a to su bendovi i oneman black autori budućnosti.

Naslovi: 1.Light on the undeciphered transmission, 2.Perished prosperity, 3.Rebel, our seeress queen, 4.Drunk on a monstrous deity, 5.An everlasting rite, 6.Into debris, 7.The apologue, 8.Solace in virtue's absence, 9.The fate

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 01/08/2024

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Smrt, ljubav, smrt

CONSECRATION: Smrt, ljubav, smrt (2024)

| 24/11/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Bilo je sada

DUNIJE: Bilo je sada (2024)

| 22/11/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Hot Sun Cool Shroud (EP)

WILCO: Hot Sun Cool Shroud (EP) (2024)

| 21/11/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: Lisica

LIBERTYBELL: Lisica (2024)

| 21/11/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: From Zero

LINKIN PARK: From Zero (2024)

| 17/11/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*