Ritual Nova je bio novosadski projekt Borisa Kovača oko kojeg se skupljalo nekoliko mladih glazbenika u entuzijastičkom elanu punog inata u vrijeme ex-Yu novog vala. Oni nisu htjeli kao svi ostali prašiti punk, new-wave, post-punk, ska, reggae, new romantics, synthpop, rani industrial i ine podžanrove što su svako malo niknuli zahvaljujući trendovskim, stilskim, a i studijsko-produkcijskim inovacijama i progresijama već su se zaputili na daleko alternativniji teren eksperimenta, proučavanja elektro-akustike, savladavanja zvuka u prostoru i kojekakvih improvizacija često vezanih uz jazz, folk, ambijent i modernu klasičnu glazbu. Madžarski Új Symposion i ondašnji beogradski Jugodisk 1986. su objavili nimalo loš, psihodeličan LP Borisa Kovača pod nazivom "Ritual Nova" ne kome je odsvirao soprano saksofon, clarinet, bas klarinet, sopile, cimbule, vibrafon, synth i udaraljke, a gosti su mu bili Đorđe Delibašić (udaraljke) i Nenad Vrbaški (violina). Materijal je sniman u studiju Barbaro u Bukovcu, producirali su ga Purger Tibor i Kovács Tickmayer István (Stevan), a ploča je prešana u Jugotonu. Riječ je bila o fuziji contemporary jazza s folkom, danas bi rekli world-musicom, te eksperimentima i avangardom. Ploča se s vremenom zaboravila, no danas na e-bayu doseže cijenu i do 80 €.

Boris Kovač - "Ritual Nova", čitav album 1986 (dostupan na youtube):



U sklopu Ritual Nova uz Borisa i Tickmayera (uglavnom je svirao kontrabas s gudalom i synth), te Delibašića, prodefiliralo je još šestoro glazbenika u različitim particijama: Daniel Stari (akustična gitara), Siniša Sekulić (bubnjevi), Miloš Kurilić (električna gitara), Veljko Nikolić (udaraljke, egzotični instrumenti), Vladimir Marko (naracije) i Bore Janić (bubnjevi). Svi su oni kasnije ostvarili značajne karijere kao profesori, umjetnici, arhitekti, a neki od njih su svirali u La Stradi, The Imperium Of Jazz, Meta Section, Ove Sezone Vedri Tonovi, Sexa… Ovdje je prikazano to njihovo kraće 'leteće' vrijeme rada od 1982. do 1986. sačuvano od zaborava, pronađeno u arhivama Borisa Kovača na magnetofonskim trakama koje su masterirane, a materijali su probrani i digitalizirani zahvaljujući revnosti Lost & FoUND, nove edicije iz produkcije kuda.org koju vodi Zoka Pantelić Joka. Ovih 72 i pol minute je raznolike kakvoće poredane od najranijih snimaka iz 1982. kada su Boris i Tickmayer doslovce prčkali i brljavili s minimalizmom na jasnoj ivici dosade sa snažnom željom da stvaraju nešto uistinu novo. Kompozicije "Varvarski (odlomak, završni deo)", "Duo BK & SK", te "Varvarski Ritual Nova live" prožeti brundanjem gudala po kontrabasu stvarajući dojam gitarske distorzije tremola uz duhački instrumentarij mahom u neobično smješanim stilizacijama i improvizacija jazza, folka, te nemuštog paradiranja i cirkusiranja s tek ponekom muzikalnijom iskricom izbjegavajući bilo kakve klišeje je vrlo slično onome što, zanimljivo, tek nakon njih od 1987. rade australijski minimalistički avant-jazz/ post-rock/ krautrock eksperimentalisti The Neck koji su nanizali 20-tak albuma. Može se pretpostaviti da postoji još gomile snimaka iz istog perioda budući da su naslovljeni kao odlomci. Prvi konzekventniji komad s truplom, fabulom i jasnijim rukopisom je 13 i pol minuta dugačka "Neshvaćene čaplje u prolazu" uređene mirnim ambijentalnim synthovima i raznoliko poredanim slikama bas klarineta, soprano saksofona, te marimbe, šurle i ponešto udaraljki slijedivši otprilike sličnim ugođajem i narednu "Sobno kretanje" u upola kraćem aranžmanu s nešto nemirnijim periodima koji se danas slobodno mogu promatrati kroz okular drone elektro-akustike. Jedina s naracijama je "Bivstvovanje Arhelija Panonca (tri odlomka)", međutim lirika Kovača, a i recitacija Vladimir Marka je nejasno švrljanje po glumatanju otuđenja koje je ionako tada bilo post-modernističko prenemaganje. Najdulji komad "Muzika diskretnog prostora" (18 i pol minuta) već pomalo pokazuje i natruhe akademske avangarde od koje su pokušavali pobjeći: pristupačno se giba drone valovima s intenzivnom vožnjom gudalom po kontrabasu i proširenim spektrom učešća ostalih gostiju (staccata električne gitare, cimbule, udaraljke), kao i elektronskim potezima insinuirajući, namjerno ili ne, madžarsku avangardnu ploču tog doba - "Computer Music" koju su potpisali László Dubrovay, Ricardo Mandolini i Tamas Ungvary 1984. godine. Dva zadnja komada "Institute sessions (odlomak, završni deo)" i "Put na istok (odlomak, završni deo)" datiraju iz 1985. i 1986., te se uočava rapidan napredak u kompozicijskom odmaku realizacijom daleko čvršćih ideja s odriješitijim impregnacijama gdje im improvizacija nije sama po sebi eksperiment radi eksperimenta s motom 'šta bude - bude'. Na žalost, tada kad su bili na vrhuncu kreativnosti, prekinuli su rad, a baš tih godina i jeste krenula vrlo slična svjetska armada znana pod nazivnikom new-age u koju su se mogli svrsishodno priključiti.

Danas, s ovoliko ogromnim vremenskim razmakom, činjenica jeste da je Ritual Nova bio možda i nesvjesna prethodnica mnogim žanrovima baš upravo zbog negiranja akademske konceptualnosti. Znali su već tada vrlo dobro svirati i baratati manualnim metodama glazbe koja je u njihovoj putanji išla mimo uobičajenih kanala zbog čega i jesu ostali sasvim iracionalan projekt, još uvijek zanimljiv za promotriti i poslušati.

Naslovi: 1.Varvarski (odlomak, završni deo), 2.Duo BK & SK, 3.Varvarski Ritual Nova live 1983, 4.Neshvaćene čaplje u prolazu, 5.Sobno kretanje, 6.Bivstvovanje Arhelija Panonca (tri odlomka), 7.Muzika diskretnog prostora, 8.Institute sessions (odlomak, završni deo), 9.Put na istok (odlomak, završni deo)

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 14/07/2021