Unatoč svom poprilično dugačkom pijaru i filozofiranju o kolaborativnom umjetničkom procesu sa ciljem stvaranja novih sfera, saznanja i dostignuća zamišljenih kao dinamična platforma za istraživanje odnosa umjetnosti, obrazovanja i politike improvizacije, ajde, tu ću se i zaustaviti, da ne 'drobim' dalje o onome što se nalazi na ovitku ovog CD-a, prikazana glazba je, ha, 'idi-mi-dođi-mi' 'li-la'. Malo jeste, malo niste. Malo da, više ne. Nešto jeste, ali mnogo nije. Svega ima, a opet, mnogo toga manjka. Naime, ovdje se na 37 minuta nalaze 32 kratka komada imenovana kao "Conspiracy" od kojih malo koji prelazi opseg iznad 60 sekundi, točnije 24., 31. i 32. po redu što zajedno iznose 9 minuta. To ne bi bilo ništa diskutabilno da nisu, prepoznatljivo je, ograničeni upravo tim vremenskim terminom u kome legendarni bubnjar i udaraljkaš Chris Cutler (iz avangardnog rock benda Henry Cow) kao autor kompletnog materijala mnogoljudnoj pratećoj sekciji sastavljenoj od 11 glazbenika i vokalista naprosto 'reže' improvizacije nakon datog roka. Koliko su za 60 sekundi uspjeli 'odrndati', odškripati, odsvirati, izrecitirati, ispustiti zvukove i svašta nešto, to je to i ništa više. Jednostavno, ne dozvoljava da se to 'nešto' razvije u neku temu, ne daj Bože melodiju, već traži da izraz gotovo minijaturnim hardcoreaškim obrascem zaživi, dosegne klimaks, katarzu, epilog i finiš u tih 60 sekundi što i nije nimalo loša zamisao, samo je vrlo traljavo realizirana kroz neprekinuti mišung svega i svačega snimljenog ujesen 2016. uživo u novosadskoj Crnoj Kući s manje-više srpskim glazbenicima (Dimitrije Jakovljević, Vladimir Orešković, Igor Lečić, Ernő Zsadanyi, Zoka Pantelić - Joka…). Ton majstor je bio Zsolt Polgar. Ima ovdje natruha progressive rocka, krautrocka, ambijenta, atmosferičnih detalja, psihodelije, free-jazza, noisea, industriala, elektro-akustike, popa, bluesa, komorne glazbe, klasične avangarde, moderne klasike, post-avangarde, ma uistinu mnogo toga nabacanoga od nemila do nedraga bez ikakvog reda vožnje. A da li po slobodnoj volji glazbenika ili po nekom unaprijed predviđenom scenariju, odnosno notnom pismu, eh, to se u press materijalu ne spominje, a vidi, vidi, tu je baš i najzanimljivija caka, fazon koji može štošta toga otkriti. Narator, poznati londonski književnik Howard Slater s vremena na vrijeme mrmlja o zavjerama, urotama, tajnama, paranojama, a zvuk neprestano mijenja raspoloženja praktički od nesnosne buke sve do tišine, od nečega što djeluje da bi se moglo pretvoriti u melodiju do abrazivne kakofonije.

Daleko od toga da je ovo nezanimljivo ili neinspirativno ostvarenje, ima ovdje svačega intrigantnog u navedenim žanrovskim fahovima, no jeste da je daleko od međusobno povezanog nekim adekvatno ciljanim sadržajem, odnosno fabulom i libretom upravo zbog Cutlerovog pristupa 'imaš jednu minutu za izraz'. Kao da se nekih dvadesetak žanrova našlo na jednom mjestu i ispustilo nešto svoje, onako iz prve ruke, kako je kome odgovaralo u datom trenutku. Stoga od ovoga ne treba očekivati razjašnjenje neke dramatične scenografije o tajnovitim zavjerama masona, političara, tajnih loža, sofisticiranih udruženja... Funkcija glazbe je samo da stvori dojam 'važnosti' i 'vrijednosti', ma kako god kreativno ili loše se izrazili svirači.

Naslovi: 1-32.Conspiracy

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 12/06/2021

PS: ostala diskografija Chris Cutlera dostupna na www.ccutler.co.uk/ccdiscography.htm