Škripava muzika (jedna kompozicija) prožeta elektronskim noise ambijentom za kojeg je zadužen Dieb13 i polumelodičnim pratnjama prepariranog klavira Marine Džukljeve prenosi atmosferu domaće kuhinje na post-avangardnom nivou. Ne treba biti uvijek pribrane glave i čistih misli kod rezoniranja i kreiranja glazbe, to se zna odavno, mnogo prije stotinjak godina i pojave prvih eksperimentalista i glazbenih čudaka. Uvijek je postojao zvuk iz prirode koji prati svakojake događaje; mnogo puta ga ljudsko uho niti ne registrira, ne pridaje mu neku posebniju pozornost, a učestala je floskula za gloženje između klasičara privrženih zakonitostima melodije, harmonije, ritma i modernista koji pak vuku na svoj mlin da je svaki zvuk glazba nezavisno od uvriježenih pravila suzvučja. Biti primjeren ne mora opet značiti i biti (ne)svrsishodan: evo tipičnog primjera iz moje kuhinje. Pečem nešto u pećnici, rolu (iliti roru), na električnom šporetu. Ponekad zalijem vodom, vinom, nekom polijevkom, zavisi što se peče. Ne pratim pozorno pucketanje i krčkanje iz tiganja (protvanja), neke tepsije ili druge posude koju koristim jer uvijek ima tu meni daleko bitnijih stvari: obožavam uz kuhanje slušati neku mjuzu koju navrnem poprilično na potenciometru, bilo to radio program ili neki albumi iz kolekcije. Redovito. Ne mogu smisliti kuhanje u tišini, a u principu, trebalo bi prakticirati jer mi se više puta znao desiti požar u rerni: kapljice masnoće pomiješane s vodom ili tekućinom kojom zalijevam pečenku znale su krčkati i praskati po električnom grijaču. I evo ti u sekundi vatre i požara, pa da vidiš pizdarije. Gasi pećnicu, traži rukavice za vađenje vrelih tepsija, vadi van, gasi požar krpom, bilo čime što ti je pri ruci, samo nikako vodom jer će sranje biti još veće, sve će buknuti. A da sam pažljivo slušao kako dopiru zvukovi iz pećnice, to se ne bi desilo. Znate, ima onaj jedan momenat kada tekućina ishlapi, a vrela masnoća počinje svoje sitne eksplozijice. Prvo čak i neprimjetne, pa učestalije, a to je znak da se treba zalijati, možda malo preokrenuti, promiješati i svašta nešto, a baš i nema puno vremena za to jer se i nešto drugo radi, recimo brćka neki umak, sjecka luk, kuha neka čorba u loncu, pa nek tu bude još i lavež ponekog psa, pa glasna glazba, možda preko prozora razgovaram s nekim prolaznikom na ulici… Izmiješaju se kojekakvi zvukovi pa niti ne pratim zbivanja iz pećnice…



Dieb13 je Dieter Kovačić, rođen u Austriji (1973), elektro-akustični umjetnik koji ima dvadesetak izdanja, uglavnom su sve kolaboracije s drugim glazbenicima iz miljea moderne klasike, eksperimentale i avangarde, a Marina Džukljev je novosadska klaviristica čiji je diskografski opus započeo tek u drugoj polovici 21. stoljeća. Ovo im je prva suradnja, snimljena na dvije lokacije (Novi Sad i Beč), a na ovih 40-tak minuta se doslovce zabavljaju raspredanjem zvučne dramatike pečenja štrukla. Štrudle. Ista poslastica, samo ima niz varijacija: može biti slatka, slana, gibanica, pa od lisnatog tijesta, pa od rahlih kora, a porijeklo ima u klasičnom orijentalnom bureku kojeg su nam u nasljedstvo ostavile Osmanlije. Sad, na koju vrstu se ovdje točno aludira i nije toliko bitno jer je zvuk fokusiran na zbivanja u pećnici. Prvo se zvuk proteže laganim elektronskim minimaliziranim škripama slijedeći klasičan dramaturški cinematic obrazac nastavljajući klavirskim intervalima sa fino prepletenim melodijama, mada koliko god nespretno to tvrditi u ovakvoj sferi: Marina drži vrsno ugođene periodičke fragmente lupkajući po klavirskim žicama, a ne tipkama. S njima se kasnije služi, od cirka 15. minute dinamizirajući tijek kompozicije, a tu još i Dieb13 uskače s dodatkom: povremeno lupa klopferom, onom alatkom za isprašivanje tepiha prostrtog na gelenderu, elem alatima koji baš i nisu omiljeni u domaćinstvu. Središnji dio kompozicije su mračnije ambijentalije, uvodnik u finale ima protezanje prepariranih klavirskih šamara s tipkama, taman da naznači kako se štrudla bliži svome finišu kada se još malo treba premazati i ostaviti da se, po volji zapeče u pećnici. Sam finiš je čudnovato uređen u nekom noise maniru, a sa čime to barataju, oli su samplovi ili Marina ima neku specijalnu tehniku rada po žicama, ne bih znao točno zboriti.

Također, važno ili ne, ovdje je na početku možda i poneka sličica oko pripreme tijesta, fila, pa umatanja štrudle. Sve upakirano u zvučnu kulisu koju je vrlo lako prepoznati što dovoljno govori kako je ovaj dvojac u potpunosti pogodio preslikati realne radnje iz kuhinje, oko šporeta i iz pećnice u muzički doživljaj oslobođen nekih melodijskih standarda i inih komercijalnih struktura uputivši se u intrigantan, a i duhovit poduhvat.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 06/06/2021