Kvartet iz New Yorka. Po imageu s dugim kosama i naravno, po imenu, pomislilo bi se da su neki black metalci istom ko' što su mnogi mislili i za teksaške rock psihodeličare The Black Angels iz Austina. A tko se sjeća, beogradski Divlji Anđeli su bili new-romantics s onim velikim hitom "Voli te tvoja zver". Frontmen Boca je bio ogorčen kad su ga prozvali šminkerom, rekao je 'moj otac je operni pevač i čitav život se šminka za nastupe, pa ga niko nije zvao šminkerom'. Naprotiv, ovo je ekipa vjerna sirovom garažnom rocku Detroita iz 60-ih, a za parodiju, svoj prvi rad, singl "Wild beyond belief" iz 2009. su potpisali da je objavljen 09/06/1969, a to je ujedno i naslovna tema debi albuma iz 2012., zanimljivo, realiziranog na Dan mrtvih, 1. studenog. Znači, bezuvjetno bi voljeli da su živjeli u vrijeme The Stooges, MC5, 13th Floor Elevators, Sonics, The Fugs, New York Dolls, Dr. Feelgood, T-Rex, The Sweet i ostale ekipe, a bome i ranih The Kiss. Sami kažu da su opaki, zaraženi razjebano-raštelanim riffovima, kultnim VHS filmovima, uglavnom horrorima, superfuzz garažnim senzibilitetom, vinilima, audio kazetama i limitiranim, teško dostupnim CD-ovima, marihuanom, The Rolling Stonesima iz 60-ih, pa s Black Flag, Electric Wizard, Black Sabbath i još dosta kojekakvog ološa, nevjernika i općenito mrzitelja suvremene kulture. Spajaju riff, ton i fuzz s kultnim horrorima ultra-doom undergrounda neobuzdanom energijom i lo-fi produkcijom, a svaki od prethodnih šest albuma im zvuči drugačije. Jus Oborn iz Electric Wizard ih je opisao kao 'nasilan, prljav, ružan, zloban i glasan bend'. A ovaj materijal od 35 minuta upravo i zvuči tako. Meni sjeda jako dobro u konglomerat, pojednostavljeno rečeno, između The Stooges i Mudhoney, pa krenimo redom: uvodna "Hellin' it like it is" je skoro na obzorima sludge-metala/ grungea s tim razmrdanim gitarama i općenitom rasapu namjernog silovanja, "Deadly again" s dvije gitare štela jezovitu fikciju horror proto-punka, a vokalist (i basist) Clayton Burgess funkcionira kao iščašena marioneta Mark Arma u tromijem tempu, ma to je ustvari post-grunge Mudhoney nakon onog "Superfuzz Bigmuff" remek djela. Prvi singl "Quick quiet raid" s debelim psycho aditivima i razmrdanim šlusom obavezno morate čuti u tromoj fluktaciji basova i ritma koji se poigrava s vašim živcima, pa onako nema mnogo veze sa Siouxsie & The Banshees, mene baš upravo podsjeća na njih s tim prljavim dekadencijama kojima je ionako jedan od uzora bio The Stooges.



"All 4s" u psihodeličnom punku nepune 3 minute prvo šiba brzinu, a onda nakon prve minute, ko' Black Flag odlazi u stoner-doom kada ti stilovi još nisu bili prepoznati, a ustvari radi se o devijacijama bluesa. "Saltair burns" ima moćno razaranje uklopljeno u kompleksan pristup kompozicije od čak 6 i pol minuta težeći ka remek-djelu ovakvog žanra sumirajući mnogo ljepote rocka 60-ih od agresije do razblaženog psihodelika, a ovdje nikako nisu u igri The Beatles, The Kinks, Floydi, nego, rekao bih Sonic Youth i Pavement 80-ih i 90-ih, a što je zanimljivo, zadnji dio je u tango ritmu! "Iron & Ivy" dođe kao zabavan Black Sabbath, a bomba od stvarčine je energična razrača punk "What the winds brought" nabijena new-wave/post-punk aditivima, bome i prvih Ultravox s John Foxxom., a može se osjetiti i dašak XTC u predzadnjoj "Genuine turquoise", vremena prije nego što su Morrissey i The Smiths, te Bono i U2 promijenili svijet. Zadnja "The afterdarkMattressback" od skoro 7 minuta je nešto naljuđe: prvi dio je totalno otkačen u garažnom rockerskom osječaju, drugi dio je psihodelična vožnja koja se neprestano tijekom kompletnog materijala pojavljuje u segmentima i onda nestaje.

Sve u svemu, u ovakvoj širokoj lepezi utjecaja od garaže, psihodelije i proto punka do harda i metala, njihovo istraživanje mogućnosti nekoć nespojivih žanrova u ovakvoj kombinaciji imaju zabavnu, divlju i uzbudljivu vibru. Možda na momente zasmeta što su vokali zakopani u bučan zvučni zid sa sirovom produkcijom, ali to i jest upravo takav stav i pristup gdje se shvaćaju i podržavaju ideje oldschool r'n'r-a s ugođenom atmosferom između maglovitog, zamuljenog i zagasitog, te privlačnog i energičnog razdoblja prije hardcorea i urnebesnih tutnjava.

Naslovi: 1.Hellin' it like it is, 2.Deadly again, 3.Quick quiet raid, 4.All 4s, 5.Saltair burns, 6.Iron & Ivy, 7.What the winds brought, 8.Genuine turquoise, 9.The afterdarkMattressback

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 13/01/2025