Kada nije u ekipi s The Invaders Of The Heart, ovaj čuveni bas gitarist, nekadašnji originalni član Public Image Ltd., stvara zajedno sa svojom porodicom u obiteljskom bendu Family. Kao član istočnjačkog reda, s obzirom da mu je druga supruga Zi Lan Liao originalna Kineskinja i svira guzheng, verziju citre s 26 žica, kroz pandemiju od proljeća 2020. naovamo, osmislio je novi album, relevantni nastavak "Chinese Dub" iz 2008. Inače, nju je po prvi puta predstavio još 1998. na albumu "The Five Tone Dragon" gdje je gostovala u dva dugačka instrumentala dovitljivo se prošetavši alternativnim rockom, synth-popom, contemporary jazzom, modernom klasikom i avangardom.
Malo je i tužno što njegovi radovi u zadnjih desetak godina bivaju potisnuti na marginu zbivanja u pop glazbi jer je on jedan od vrlih pionira world-music scene, a i vješt manipulator s dub tehnikom u realnom vremenu s organski analognim pristupom. Na ovome albumu od 45 minuta se obraća na veliko kinesko žensko božanstvo Guanyin, po naški bi se reklo 'Božica milosrđa' i prolongira jedinstvenu mješavinu kineskog folklora i zapadnjačkog stila u kome se ponajviše osjeća, dakako, dub, funk i post-punk. Njegovi sinovi John i Charlie, kineskim imenima Tianqi i GZ Tlan su zaduženi za bubnjeve, udaraljke, klavijature, kineski dulcimer, kinesku violinu i vokale, a supruga uz citru barata flautom, harfom i ponegdje zapjeva na kineskom i engleskom. Sam Wobble se posvetio isključivo Fender Precisionu, svojoj staroj bas gitari koju je imao kada je počeo svirati sredinom 70-ih godina.
Zvuk je visokih produkcijskih standarda: ponegdje se čak učini da je sampliran i obogaćen elektronikom, međutim nije. Naslovna "Guanyin" od punih 8 minuta izvire iz sitnih odjeka kineskih udaraljki i nježnih staccata harfe protežirajući kineski melos uronivši u psihodelični plesni dub, a pravi kineski plesnjak dolazi u narednoj "Dim Sum" s repanjem na kineskom. Fuzija s d'n'b tehnikom je "Wushu demon", klasični reggae/ dub "Yangqin dub" koji će asocirati i na kompjutersko-kibernetičke cake, pa ima i post-punk/ funka u "Guangzhou funk", rasplesanog world-music funka "Trinidadian chinese new year", dok je na kraju zadnjih 6-7 minuta rezervirano za kineske pentatoničke finese "Dance of Yao" i "Dance of Yi". Čitav album je uvijen u iznimno lijepe kineske melodije, ima svoju izvornu, nepatvorenu originalnost i kao takav je nezasluženo neprimijećeni biser globalne world-music scene. Valja se samo nadati da će s vremenom biti otkriven, no ne treba previše očekivati. Wobble je toliko toga izvrsnog i sjajnog objavio da je auditoriju, medijima i kritici naprosto dosadan s količinom albuma: godišnje ih zna realizirati po nekoliko, a hiperproduktivnost je često uzrok zanemarivanju umjetničkog integriteta.
Naslovi: 1.Guanyin, 2.Dim Sum, 3.Wushu demon, 4.Yangqin dub, 5.Long road, 6.Guangzhou funk, 7.Silk road dub, 8.Trinidadian chinese new year, 9.Dance of Yao, 10.Dance of Yi