Neposredno uoči ulaska u studio kada se pripremao prethodni album "Rock or Burst", sredinom 2014. Malcom Youngu je dijagnosticirana demencija i odmah je prestao svirati. Svjedoci kažu da više niti gitaru nije mogao držati, te da je zaboravio kako se hvataju akordi. Odmah ga je zamjenio nećak Stevie Young (Stephen Crawford Young Jr.), ništa mnogo mlađi sin najstarijeg istoimenog brata iz loze Young. U bend je stupio sa 58 godina prethodno svirajući s bezuspješnim heavy bendom Starfighters iz Birminghama koji je početkom 80-ih objavio 2 neprimjećena albuma premda su u to vrijeme bili predgrupom AC/DC i Ozzy Osbournea. Malcom je umro upravo od demencije 18.XI 2017. u dobi od 64 godine, samo tjedan dana nakon smrti starijeg brata Georga. Mnoge nedaće su zadesile bend. Bubnjar Phil Rudd je optužen za pokušaj naručivanja ubojstva; u pretresu kuće mu je pronađena veća količina metamfetamina i kanabisa, a bend je to sakrivao od javnosti, no isplivalo je na vidjelo kad ga je na zadnjoj turneji zamjenio Chris Slade koji je već bio u postavi na onom megatiražnom "The Razors Edge" albumu 1990., najpoznatijem po hitu "Tunderstruck". Nadalje, frontmen Brian Johnson je počeo gubiti sluh (navodno zbog strasti odlaska na automobilske utrke) pa ga je na turneji zamjenio Axl Rose što se nije dopadalo basisti Cliff Williamsu najavivši odlazak njega i kompletne postave u kojoj bi jedino ostao glavni gitarist Angus Young. I onda kad je već izgledalo da se bend raspao, nešto više nakon pola godine od Malcomove smrti isplivala je fotografija kompletne klasične postave s Brianom, Philom, Cliffom, Angusom i novopridošlim Steveom u kanadskom studiju Warehouse Bryan Adamsa u Vancuveru kako snimaju novi album. Pomirili su se, a? Zna se, najbolje pomirenje se nalazi na bankovnom računu unatoč familijarnim i kolegijalnim sukobima. Bussines as usually. Prvo posao, a onda sve ostalo. Ljubav, drugarstvo, bratstvo i jedinstvo nisu važni. I šta se dobilo? Ama baš niti mrvicu nečega novoga. 41 minuta standardnog zvuka i stila koji se ne mijenja još od smrti Bon Scotta, elem stari klasični hard rock uglavnom umjerenih, pa i vrlo tromih tempova nafilanih izabranim Angusovim riffovima koji su redovito toliko začudne inverzije jednih te istih štoseva na koje hoćeš-nećeš milijunska audijencija otkida i pada kao muhe na, ajde, biti ću kulturan, pekmez. Što znači da je sve ostalo u opsezima blues-rocka malo žešćih The Rolling Stones, a to je dobitna formula koja pokazuje svoje megauspješne rezultate od cirka četvrtog albuma "Dirty Deeds Done Dirt Cheap" (1976) s kojim su se po prvi puta dočepali američkog uspjeha (USA no.3) i prvog milijunskog tiraža (do danas je prodan u više od 10 milijuna primjeraka).



Još najinteresantnija stvar jest da su ovdje uvrštene stare interpretacije neobjavljenih pjesama koje je Angus radio s pokojnim Malcomom još od 80-ih godina i stalno su im stajale po strani za svaki slučaj ako im ponestane materijala. Obično su znali s takvim pjesmama popunjavati albume, pa prema tome ovdje se baš i nema nešto posebno za očekivati osim obiteljske, familijarne i bendovski kolegijalne počasti preminulom bratu otprilike istim porivom i metodama kreirane poput albuma "Back in Black" koji je 1980. bio posvećen Bon Scottu, a na njemu se po prvi puta pojavio kreštavi Brianov glas koji će uz Angusov riff postati zaštitni znak. Od uvodne "Realize", prvog singla "Shot in the dark" s ponekom kraćom solažicom i pratećim korusom se po tko zna koji puta revalorizira "Are you ready" (isto kao i u "System down" i "Money shot"), u tromijim "Rejection" i "Wild reputation" se koriste jedni te isti standardi za blaže smirivanje, u najsporijoj "No man's land" tu istu shemu koriste skoro do usporenog metabolizma, "Through the mists of time", "Kick you when you're down" su pak melodično sinkopirani The Rolling Stones prigušenijeg, kraćeg riffića bez osjetnijeg stiska distorzije, u "Witch's spell" Angus se malo kreativnije razigrao, a u drugom singlu "Demon fire" poradili su na primamljivom početku s 4 uvodna breaka koji ritam podižu na najbrži tempo čitavog albuma i koriste se u još 4 navrata. Sve to da nema Brianovog drečavog glasa bez ikakvih problema stoji u stilskom kolopletu od Bryan Adamsa sve do Parnog Valjka i još tisuća sukladnih izvođača koji se kreću u rasponu od hard-bluesa do hard-rocka i standardnog rock'n'rolla s gitarskim distorziranim riffom. I to je to. AC/DC svoja 2-3 kalupa nisu niti malčice renovirali i modernizirali već puna 4 desetljeća. Nema prljavštine, sfušanih tonova, mračnijih atmosfera, nenadanih izleta solaža ili improvizacija, sve je kristalno čisto odsvirano u minimalističkim dijapazonima Angusove specifične pentatoničke tehnike riffova priskrbivši homogenu cjelinu ovakvoj pjesmarici koja se sakupljala i čamila mnogo vremena. Jest, sve je ovo vrlo konzervativna, zatvorena i učahurena šablona koja se ne mijenja; Angus je i dalje u svojem školskom kompletiću s kratkim hlačama i običnim patikama, Brian s kapom s kojom valjda i spava jer mu je očito zaljepljena na tjemenu, te je glazba ista kao što je bila i prije 40 godina. I uvijek je nevjerojatno da takva jedna te ista varijacija koja čak nije niti promjenjiva varijabla rezultira ogromnim uspjehom.

Naslovi: 1.Realize, 2.Rejection, 3.Shot in the dark, 4.Through the mists of time, 5.Kick you when you're down, 6.Witch's spell, 7.Demon fire, 8.Wild reputation, 9.No man's land, 10.Systems down, 11.Money shot, 12.Code red

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 05/11/2020