U sklopu svoje petnaestodnevne turneje, njemački politički nastrojeni ženama predvođeni smrtno zvučeći grajndkoreri Document 6 navratili su do drvene birtije, sve većeg raja sreće za lude pankerske duše i tijela. Kao predgrupa zasvirali su zagrebački/velikogorički krast metalci Namet. Kako je sviralo samo 2 benda gig je počeo nešto kasnije nego što je inače slučaj u Route-u, pa se činilo da je praznina i neposjećenost kluba samo prolazna stvar i da će do 22 sata, kad je Namet trebao početi sa svirkom, ipak malo po malo nahrupiti val okorjelih fanova žestokog grajndkor zvuka. Ništa. Kad je svirka počela u publici je bilo jedva 10 ljudi, a stanje se uspjelo udvostručiti (ali u negativnu vrijednost) za vrijeme nastupa headlinera. Zašto je tome tako i bi li više ljudi došlo da je isti koncert bio u Attacku ili Klaonici, možda je pitanje na koje je odgovor implicitan, ali je isto tako i pomalo tužno kako pojedinci danas uvelike vjeruju u tu neku pomalo izopačenu mitologiju te riječi scena i podržavanja iste, a istovremeno djeluju na potpuno kontradiktoran način ne mičući se od vlastitog brloga i čopora ljudi gdje i s kojima se osjećaju sigurno, bez potrebe za ikakvom integracijom i sociološkim napredovanjem, pa ispada da tu vrijedi pravilo ''sve što nije naše - ne valja''! No dobro, ostavimo to na dušu onima koji se možda u ovim mojim baljezganjima i pronađu, a prijeđimo na onaj bitniji dio izvještaja! Namet je dakle počeo rokati oko 10 i kusur te su koncert otvorili istim redosljedom pjesama koji možete naći na njihovom debitantskom albumu ''Never Ending Struggle'', stoga je najveći kaos u publici nastao za vrijeme druge pjesme, meni omiljene, naziva Face of War. Već neko vrijeme mi se na gigu nije dogodio taj osjećaj da ti kroz cijelo tijelo struji neki neobjašnjivi val ekstremno ugodne energije nalik orgazmičnoj euforiji. E baš me to prostrujilo za vrijeme trajanja te druge stvari i zato Nametu hvala jer to je to, kad na gigu makar na trenutak osjetiš takvo nešto možeš reći da je to bio uspješan koncert a vjerojatno samim time i cijela večer. Namet je odlično odrokao i ostatak koncerta, a kako ih nisam gledala uživo sigurno već jedno pola godine, to kako sada zvuče, nije me iznenadilo - nego ZAPREPASTILO! Osim što je brutalan gušt gledati bend koji je svirački na razini valjda nekih već svjetskih imena (a moraju biti, metalci su, kako kolega Ogi tvrdi), brutalno je velki gušt i upijati njihovu razarajuću energiju i srčanost s kojom odrađuju nastup. Malo razaračke kill-destroy energije za vrijeme svirke, malo simpatičnih spika na engleskom jeziku između pjesama i koncert je došao do kraja. Moj zaključak je taj da je Namet bend koji definitivno zaslužuje širi odaziv publike, ali kako kaže stara kineska - sve u svoje vrijeme. Samo neka nastave rokat punom parom kao što rokaju i sad, a sve me strah kako će zvučati kad ću ih gledati idući put! Nakon što su odrokali posljednju stvar na bis, mjesto na pozornici zamijenili su onim ispred te dali palicu Document 6-u. To je bend iz njemačkog Aachena, sastavljen od 3 frajera i 2 ženske, rokaju grajnd u punom smislu te riječi, i to onaj veseli, OEF-ovski. S ovom veselom petrokom imali smo priliku zasvirati prošle godine u Amsterdamu i tamo su mi djelovali još luđe i dementnije nego sad. Mislim da su, uzgred rečeno, od tad promijenili kompletnu postavu osim vokalkinje. Uglavnom, bend je to koji puno putuje i svira po svijetu, ovo im je bio pred-predzadnji dan ove europske turneje i rekli su da su poprilično umorni, što se nasreću nije moglo vidjeti na stejđu. Mislim da je ovo bio prvi put da je u Route 66-u zasvirao bend takvog, malo ekstremnijeg stilskog izričaja (barem otkad ja tamo zalazim) i jako mi je drago bilo vidjeti i takvu vrstu panka u toj legendardnoj drvenoj birtiji. Iako u publici za vrijeme njihovog nastupa nije bilo ni 10 ljudi, nitko nije stajao na mjestu, skautalo se, circlepitalo oko stupa nasred kluba, veselilo i ronilo po podu, pa se stvorila atmosfera kao da ih je barem peterostruko više. Iako kvantiteta sudionika u zabavi možda i nije neko mjerilo njezine kvalitete, ipak bi bilo fer da se bendove dođe podržati ma gdje god svirali, jer dok je panka i metala biće sreće i igara! Prva prilika vam je 30.8. kada ugošćujemo švedske crust punk velikane Swordwielder, a do tada ostanite ružni, pametni i mladi !

lejapeja // 27/05/2016