home > mjuzik > A gdje je revolucija stoko?, EP

kontakt | search |

RAŠPA: A gdje je revolucija stoko?, EP (Slušaj najglasnije, 2019)

Treći EP, a ukupno četvrto izdanje Rašpe (uz album "Izlaz iz sistema", 2016) donosi iznenađujuće angažiran i motiviran nastavak ideološko jake punkerske poetike u čijem epicentru više nisu muško-ženski odnosi, već kurentni sukobi i mnoge nerazmirice glede socio-političkog i društvenog zbivanja. Rašpa je okrenula priču u vrlo socijaliziranom smjeru pritajivši i sam dosadašnji garažni punk-rock u metodičnije koncipirani konglomerat s promjenama tempova i aranžmanskim finesama.
[  ]

Već sam pogled na omot, a i naslov ovog 17 i pol minuta dugačkog materijala dovoljno govori: maskirana osoba, može biti i muškarac i žena baca plameni projektil, vjerojatno molotovljev koktel na nešto nepoželjno, odvratno, ogavno i neoliberalističkim zakonom dopušteno, dakako, samo za robovlasnike i kriminalce zavijene u košmar laži proturenih pod krinkom pseudo-istine kapitalizma.

Ali omot nažalost prikazuje i onu našu tupu hrvatsku inerciju glupog, uštogljenog, bojažljivog, može se reći i medijski šminkerski nafuranog balkanizma koji se sustavno opire pojmu 'balkanizma' da se nitko od pametnih, pa i glupih, manje glupih, nešto pametnijih, potom školovanih, obrazovanih i nadasve intelektualnih i previše intelektualnih Hrvata ne želi buniti protiv ničega, pa niti individualnih poteškoća. Jedni su gluhi, drugi su slijepi, treći ništa ne kuže (a takvih je još i ponajmanje), oni što nešto kuže su potplaćeni, a oni što sve znaju imaju relativno solidne, pa i odlične plaće samo da šute jer su, uostalom i potpisali takve ugovore o radu da se ne smiju kompromitirati na bilo koji način. Ima i onih koji sve to kuže i nisu nikakvim zakonskim obavezama dužni slijediti ovakav lucidno postavljeni integritet 'today world order', pa ništa ne poduzimaju jer se plaše koječega, izuzev ako nisu hrabri Davor Hranjec, odnosno Abergaz i šačica ažurnih punkera, rockera, metalaca, hip-hopera, alternativaca... Svima je 'kao' dobro makar žive i u nestašici i bijedi, pa se opet ne žele suprotstaviti vladajućim kapitalistima jer kapitalisti imaju svoje pravnike, zakone, policiju koja ih štiti i razne dušebrižnike koji su uredno, a i masno plaćeni da jadni narod ugnjetavaju i pljačkaju po zakonima iz ustava. Neshvatljiva je ovakva inercija kojom se sustavno pljačka Hrvatska na zakonito dopušten način.



Rašpa se bori upravo protiv ugnjetavanih shvaćanja zdravom konfrontacijom u kojoj ima i ponešto zajebancije (puno manje nego na prethodnim radovima) i protesta istovremeno sukobljavajući mišljenja i jednih i drugih tjerajući mak na konac u želji da se pravda, ali nikako i zakon koji jest takav kakav jest zbrćkan amandmanima, istjera na čistac. Barem u onom psihološkom aspektu stajanja postrance s otvorenim komentarima i logičnim argumentima pjesmama "Istina je laž" i naslovnom "A gdje je revolucija stoko?" koje po svojim tromijim gabaritima više odgovaraju hard-blues rocku nego li punku ili garažnom rocku (ova drugospomenuta čak i na RATM), ali zato odmah na samom uvodu imaju fantastičnu "Rašpa" u vraški nabijenom hardcore tempu poput ranog thrash metala s početka 80-ih, ali ona je spram preostalih 5 pjesama ustvari i najzabavnija, te s pravom glorificira atmosferu o bendu onako kako to Danijel Janković (vokal), korpulentni Robert Rob (gitara), Ivan Lipak (bas, gitara) i Danijel Springer (bubnjevi) očekivaju. Da je sve sjajno poštelano, da o Rašpi vlada zanimacija auditorija, da prije njihovog koncerta isijava iščekivanje, da je predgrupa Loši Dečki, a kad oni počnu svirku u Route 66 s obaveznom Senkom iza šanka da se cure ispred pozornice odvale skoro zakucavajući glavom o pod, pijača se toči, svi su pijani i fenomenalno se zabavljaju uz njihove riffove, solaže, ubitačan tempo i pravu rokačinu dovedenu do ekstaze.
[ Rašpa, 3.05.2019., Hard Place, Zagreb ]

Rašpa, 3.05.2019., Hard Place, Zagreb   © Horvi

To je u pjesmi generalno pogođeno za himnu i zaista bi mi bilo drago da to tako jednog dana i bude, te da dođu do pozicije kakvu danas imaju M.O.R.T. ili Biciklić. Gledao sam ih u petak, 3.V 2019. u zagrebačkom Hard Place, odlični su bili u svim aspektima, ali reakcija publike je bila toliko statična i skoro nezainteresirano mlaka kao da su se popeli na binu da odrade tonsku probu za moju majku i penzionere iz staračkog doma. Jako slab feedback za ovako moćan bend, jer, zna se (ili barem ja znam): Rašpa nije cover band kao što je to bio nekoć u početku kad su svirali obrade, ne svira onako kako bi željeli freakovi naslonjeni na šank utapajući frustracije u popularnim pjesmama, sad ima svoju potpuno izgrađenu priču kakvu na ranijim radovima nisu imali - o onim guzičarima, poltronima i ulizicama govori "Samo opušteno", a "Kolerik" sama po sebi o onim nezainteresiranim čiji se frustracijski čin svodi na unutarnje suočavanje s vlastitim strahom od bilo kakvih neželjenih zakonskih sankcija. A takvih u Hrvatskoj ima koliko god hoćeš, pamet sole i ništa ne poduzimaju, jasna stvar.



"A gdje je revolucija stoko?"

'Živiš u sjeni, ti si svoj broj, šepavina, nepodmazani stroj.
Uredno gutaš nečije sranje, nož pod grlo, ti si ovca za klanje.
Budala radi, pametan krade, prvi nema ništa, drugi punu šaku brade.
Nemaš ideala, ono 'oko za oko', okrećeš glavu - a gdje je revolucija stoko?

Dosta! Reci dosta!'
'

Ovim kratkim EP-ijem dali su svoje mišljenje i viđenje hrvatske pasivnosti kad su nepravda, krađa, nepoštenje, izrabljivanje i kojekakve socijalne i političke manipulacije u pitanju osvještenim i trezvenim stavovima bez vulgariziranja i banaliziranja. Najpolitički je i najsocijalnije usmjeren u pravom putokazu individualne promjene u čovjeku, gotovo i nema neke šegačine i ironije od zafrkancije, mada i ona postoji, ali se treba tražiti između redaka. Rašpa su ozbiljan, vrlo ozbiljan angažirani socio-politički bend s ovim materijalom na čistoj kurentnoj osnovi jakih tekstova, privlačne punk/garage/blues-rock glazbe i, ovaj put odlične produkcije. S ovakvim omotom i ovakvim stavom, Rašpa su 2019. jedan od ponajboljih hrvatskih striktno angažiranih bendova. Vrijeme je da ih i šira audijencija upozna, neću reći ona koja sluša Hladno Pivo jer više niti jedan punker ne ide na njihove koncerte. Pravi hrvatski punk-rock je u Rašpi baš na ovome EP-iju. 2019. A ne neka 1977. Praznik za uši čuti Rašpu. Svima sretan rođendan i dan pobjede nad fašizmom!

Naslovi: 1.Rašpa, 2.Istina je laž, 3.A gdje je revolucija stoko?, 4.Samo opušteno, 5.Kolerik, 6.Ne znam zašto boli me

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 09/05/2019

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Predigra

LILI GEE: Predigra (2019)

| 20/09/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Duh znatiželje, daleko od iznenada, budući da ne znam kada sam bila bez njega

MORE BLACK THEN GOD & MORS MEA: Duh znatiželje, daleko od iznenada, budući da ne znam kada sam bila bez njega (2019)

| 18/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Live From The Artists Den

SOUNDGARDEN: Live From The Artists Den (2019)

| 17/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Pozdrav iz Karina

EDVIN ČANDIĆ: Pozdrav iz Karina (2019)

| 09/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Dead Lotus

MERZBOW: Dead Lotus (2019)

| 05/08/2019 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*