S vremena na vrijeme Slušaj najglasnije se dokopa nekih friških materijala kojima oživljava onu ranu i najpopularniju fazu izdavaštva s konca 80-ih i početka 90-ih kada je Zdena bio isključivo zainteresiran za garažni r'n'r i punk, te alternativne oblike rocka. U posljednjih nekoliko godina takva izdanja se mogu pobrojati gotovo na prste, a kad je o garažnom punk'n'rocku riječ dovoljni su prsti jedne ruke.

Situaciju spašavanja starog ugleda koji se među mnogim fanovima ne zaboravlja popravlja posve novi bend zgodnog imena Rašpa (valjda znate da je to turpija) s kojim se barem ja nisam imao prilike susresti. Rekao bih da su iz Zagreba jer je na poleđini omotnice slika s nastupa iz klubića Route 66, a članovi su Danijel Janković (vokal), Robert Rot (gitara), Venko Burčul (bas, zamalo Burčil ko' gitarist onog najvećeg škotskog benda, znate kojeg, ne?) i Danijel Springer (bubnjevi). Momci praše iskonski punk što tutnji i odzvanja silinom i energijom, pravim oldschool riffovima s ponekom kraćom solažom, melodijama, prilično čvrstim vokalom, te vrlo brzim tempovima koji katkada pokucaju na granicu hardcorea. U tom pogledu su mješavina punka iz 77-78 s ponešto starih reminiscencija najžešćih The Stooges i relevantog nastavka priče iz 80-ih i 90-ih. Točnije, tipično klasično bez eksperimenata i nekih suvremenijih aditiva. Čista punk garaža s prljavijim ugođajem.

Kao što je omotnica vrlo bogato ukrašena sa svih strana satiričnim simbolima obespravljenog i zapostavljenog proletarijata (rašpa na gramofonu umjesto igle, mrtvačka glava s policijskom šapkom i prekriženim rašpama), tako je i poetika benda u ironiji društva i vlastitoj kritici. Tekstovi su većinom okrenuti muško-ženskim odnosima, no u njima je obavezno prisutna i socijalizacija urušenog životnog standarda, te jedna komična pričica šljakera što nakon posla odlazi u klub da peca mlade koke, a u fušu se bavi kojekakvim makinacijama u staračkom domu (uvodna "Stric Fritz"). Stihovi su im u rimama, nakrcani sex'n'drugs'n'r'n'r forama, različitim prevratima, zanimljivo posloženom dramatizacijom i uočava se da su ovo pravi macani koji su prošli štošta u životu, te im ne treba nikakva lektira kako i na koji način izraziti onu šaljiviju i zabavniju stranu punka.

EP ima samo 4 pjesme što iznose točno 11 minuta. Za debi ostvarenje materijal je stepenicu iznad od recimo čuvenog prvijenca Hladnog Piva, a da dobiju jači vjetar u leđa imali bi velike šanse isplivati na površinu poput aktualnih M.O.R.T., Abergaz i Biciklića. Nimalo nije loše. Vrijedi ih provjeriti uživo i pričekati na neko dugosvirajuće ostvarenje. Još samo usput, saznah nakon što sam napisao recenziju da bend jeste iz Zagreba, postoji od 2013., ispočetka su svirali obrade Supersuckers, Nashville Pussy, Danko Jones, Ramones, Motorhead, Metallica, MC5, Stooges..., a nakon što ih je napustio Teo prestali su svirati tuđe pjesme i bacili se na komponiranje vlastitih. Ovo su vjerojatno prve četiri i jako im dobro stoje.

Naslovi: 1.Stric Fritz, 2.Ružiona, 3.Slobodan, 4.Kiša

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 20/10/2015