Ako je suditi prema prvom EP-iju "Rupe u sjećanju" koji se kompletno nalazi na debi albumu "Izlaz iz sistema", onda bi čisto lako moglo biti da je ovaj novi EP priprema za drugi album.

Jer, hm, ovdje sad Rašpa pokazuje jedan ne toliko uočljiv na prvi pogled, ali dovoljno jak argument kako i kod njih postoji relevantni odmak od standarda koje su učvrstili s ta prva dva izdanja. To se ne odnosi na samu svirku i zvučni stil koji su ostali u praktički istim gabaritima žestokog oldshool punka s primjesama garažnog rocka nego na tematske preokupacije koje su sve više i više fokusiranije na obiteljsko-emotivne odnose, pojednostavljenije rečeno, na onu svakodnevnu dimenziju nesloge koja nastaje prvenstveno u spavaćoj sobi, kuhinji ili dnevnom boravku pored TV-a. A takvih razloga za frustraciju i inspiraciju kada ti se čitav svijet svakodnevno ruši i svakodnevno ga se treba ispravljati, popravljati i adaptirati zbog mnogo činjenica ima podosta u njihovom leksiku gdje osnovni parametri 'dobre veze' (ili braka) ne funkcioniraju zadovoljavajuće.



Ne treba dvojiti da su svađe sastavni dio jedne zajednice gdje se zna desiti i poneka šamarčina, poletjeti dio namještaja ili kuhinjskog posuđa kada se partneri međusobno okrivljuju za raznorazne sitnice, no nekako se othrvavaju generaliziranju kaznenog pojmovnika 'obiteljskog zlostavljanja' jer su glavni okidači za gloženja i koškanja nastali zbog loše socio-društvene klime koja, nažalost, ne štedi niti naoko čvrsto sazidane porodične bedeme. Tako frontmen Danijel Janković kroz ovaj vrlo kratki materijal sa 4 pjesme od 11 i pol minuta izbacuje gomilu žuči iz takvih privatnih resursa istresajući pikantne dogodovštine začinjene svojevrsnim oldschool scenarijem kada je žena, priležnica i djevojka još i mogla u stresnom afektu pokupiti nešto više od verbalnog konflikta, a ona sama odalamiti partnera barem s oklagijom, no na svu sreću, kako god, manje-više sve ipak uspješno okončava dobrim seksom. U nekim slučajevima samooptužbom i kajanjem jerbo je osim nagomilane frustracije dobar dio uzročnika maliganska neuračunljivost.

Pa ipak, koliko god se očekivalo da bi Rašpa mogla zabrazditi jače u angažirani socio-politički obzor kao što je prikazala na debi albumu kroz nekoliko lirski odlično sročenih pjesama, ovdje se tek obrela u posljednjoj "Nestala bez traga", galopirajućoj rokačini punoj gitarskih staccata Roberta Roba na pragovima Nomeansno, Motorhead i karlovačkih Opakih Jahača Vatrenih Riffova iz Pakla.

"Nestala bez traga":

'Miris jutarnje kave i dim cigareta,
na radiju vijesti iz zemlje i svijeta;
to je kronika crna na sunčani dan,
dovoljan razlog da ne izađem van.
Vraćam se u krevet
bar do pola devet,
misli su mi rasuti teret.

Nejasne slike i čaša prazna,
otvorena knjiga i pitanja razna;
koja postaju teža od zraka u sobi,
pa otvaram prozor svojoj tjeskobi.
Ljubav i ljepota
bačena divota,
u blato nekog tuđeg života.

Dosta patetike i nota tužnih,
činim sve da nema scena ružnih;
da ne živim u prošlosti tvojih sjena,
konačno shvaćam da više te nema.
A bila si mi draga
obučena i naga,
sve dok nisi nestala bez traga'.

Prerano bi bilo reći da bend grabi ka velikom uspjehu i širokom prihvaćanju poput M.O.R.T.- a mada imaju sve one neophodne medikamente s kojima zapale sva potrebita adrenalinska crpilišta: seks, energiju, r'n'r/punk, čak i hardcore elan, te domišljato fiktivno usmjerene emotivne tekstove. Ovi momci u najboljim godinama idu korak po korak svijesni svoje punkersko-rockerske samokontrole, kritike društva i otvorene agresije prema kojekakvom majmunizmu, no tematski su nam s ove 4 nove pjesme ostali ponešto dužni premda imaju i dalje svu količinu glasno izraženih stavova. Ovaj, hoću reći, manjka im potencijalna himna, a ona će se moguće desiti s vremenom. Ili se još nije prepoznala među auditorijem koji je za bend ovakvog kova najbolji pokazatelj vrijednosti.

Naslovi: 1.Sileđica, 2.Sjebana, 3.Potpuno sam kriv, 4.Nestala bez traga

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 29/07/2017