Rašpa je bila vrlo agilna i radišna isporučivši točno godinu dana nakon vrlo dobrog debitantskog EP-ija "Rupe u sjećanju" i ovaj dugosvirajući album prvijenac. Podsjetiti ću, EP je iznosio 11 minuta, a sve te 4 pjesme se nalaze i na ovome albumu od 32 i pol minute. Za one koji ne znaju, Rašpa je zagrebački punk'n'rock četverac osnovan 2013., ispočetka su svirali obrade, a onda krenuli stvarati vlastite pjesme.



Gabariti novih pjesama su ostali isti kao i na EP-iju s moćnim riffovima, ponekim kraćim solažama, izletima u blues ("Mala i klepetan"), no osnovica im je čvrsti oldschool punk s hardcore elanom, garažnom prljavošću i vrlo dobrom instrumentalizacijom u kojoj prednjače privlačno zvrzlani basovi Ivana Lipaka uz povremene žestoke gitarske staccato intervencije gitariste Roberta Roba gdje, primjerice u naslovnoj (i ponajboljoj) pjesmi "Izlaz iz sistema" zazvuče poput kombinacije Nomeansno i Dead Kennedys. Čitav album se može preslušavati na youtube linku.



Kako sami kažu, okupili su se kako bi jednom tjedno popili koju pivu, prokomentirali dnevno-političku situaciju i eventualno 'odsvirali nešto', pa je tako na ovome albumu došla do izražaja upravo ta njihova principjelnost sažeta u vrlo zgodno sročene zajedljive stihove pune prgavosti, ljutnje, gorčine, nezadovoljstva i raznoraznih frustracija koje su nevjerojatnom lakoćom kanalizirali u angažiranu zajebanciju. U već ranije objavljenoj "Kiša" frontmen Danijel Janković, inače vlasnik vrlo upečatljivog hrapavog vokala, zbori 'ja pušim travu, a ti loše fore' obzanjujući da pred nama ne stoji nimalo bezazlen bend koji nema što za reći. Za klince i šminker-punkere kojima je bitniji outlook od sadržaja Rašpa sigurno neće sjesti jer su ovo prekaljeni momci s decenijama sviračkog staža što pamte i onu bivšu državu kada se, barem u 80-im živjelo puno bolje, no ne zbore oni o nostalgiji, već paraju i hoblaju po onome što ne valja u našim životima poput revnih kritičara-kolumnista obrazlažući jasan svjetonazor da punk i rock nisu samo pijača, droga, seks i hedonizam, već i socijalizacija s jasnim stavom kojeg daju u naizgled komičnoj "Kako je Pale ubio svijet" pričom o marginalnom liku koji je odlučio skončati svoj život poput bombaša-samoubojice u nadi da će barem nešto pozitivno napraviti za boljitak društva.

"Kako je Pale ubio svijet"

'Vozim sto na sat
u krivom smjeru
putem destrukcije
i nemam mjeru.

Vodim privatni rat
na staroj slavi
sulude konstrukcije
u mojoj glavi!

I pucam, pucam po svima
pucam po šavovima!

Vidim nove mete
umjesto vaših faca
iza lažnih profila
i živih mrtvaca.

Brišem status planete
osmijeh s vaših lica
krilima pterodaktila
i Hitchcockovih ptica!

I pucam, pucam po svima
pucam po šavovima!

Stavljam svijetu pištolj u usta
okidam bez kajanja
umjesto krvi potekla je nafta
dosta zavaravanja
palim pljugu i sve gori
sve nestaje u oblaku dima
sjedam na tron dok miriše smrad
slavim smrt trulog režima!'

Ovo je morbidna pjesma što prikazuje degutantnost debilnosti društva, jedna od upečatljivijih na albumu, pa iako ne pršti prljavošću i full nabijenom energijom od početka do kraja, te što nije produkcijski sređena, ima jasnu poruku: ne pokušavajte ovo izvesti jer će stradati mnogi nevini. Zamislite da takvu poruku pošalje neki pop-hit Madonne ili Lady Ga Ga. Svijet bi postao samoubilačko stratište, no na svu sreću, Rašpu u ovoj situaciji nitko ne shvaća ozbiljno jer se i ne zna za taj bend, hvala Bogu, osim onih dvadesetak-tridesetak njihovih prijatelja. Nadalje, od pjesme do pjesme se nižu bolesti društva poput ovisnosti o patološkom kockanju ("Dijagnoza F63") između kojih se pronađe istinskih emotivnih uboda starog punkera koji je možda konačno pronašao svoju pravu curu ("Mala i klepetan") i takoreći čitav album se svodi na jedan određeni diskurz na relaciji socijale, politike i emocija, da ne zaglibim u analize koje ponekad umiju biti pretjerane, a mnogima i dosadne, često arogantne, pompozne, te kako su me znali 'nacifrati' - kurtoazne zato jer sam 'secirao' pjesmu po pjesmu donoseći 'glupe' zaključke. A što je recenzija nego subjektivno mišljenje? Ne želim nimalo pretjerivati: nakon što smo izgubili istinski punk duh benda Elektrik Žare koji je, barem tako tvrdi Žare, okončao svoju nažalost neuspješnu epopeju, dobili smo, na svu sreću vrlo bliski bend koji po glazbenim i tematskim parametrima nadopunjava tu prazninu. Za samog Žareta Jovanovskog sam čuo primjerice od ženskog dijela publike da je 'ružan ko vrag' i da bi bend bio puno bolji da izgleda nekako drugačije (vrlo slično sam čuo i za Mark E.Smitha, The Fall, ha-ha-ha), a Danijel Janković je baš upravo nešto poput te kombinacije koja se sastaje na jednom te istom mjestu: odlični tekstovi za glavu i moćna punk'r'n'r muzika za noge i ostatak tijela napravljena vrlo skromno, ali vraški nabrijano i energično poput debija The Clash ili Dead Kennedys.

Za outlook bend nimalo ne mari. To će ih koštati dobrog dijela ciljanog auditorija koji se pali prvenstveno na irokez, tattoo, kožne jakne, bedževe, preseravanja i sličnu ikonografiju, no ono što je najvažnije, ispit debi albuma je položen u zvučno-tematskom aspektu s odličnim mada je produkcija malo šepava, a Doringo (svima znani dobrica Dinko Čvorić, gitarist Šta Ima?) je maksimalno izvukao ovih novih 8 pjesama (+ spomenute 4 starije) na najbolju moguću razinu da bend sa svojim zaista sjajnim idejama ne potone u prosječnost demo/ d.i.y. izdanja. Spram recimo Biciklića koji su postali lokalni zagrebački himnični kult koji prijeti da će se pretvoriti u vrlo komercijalno ime poput Kawasaki 3P, možda Brkova, Šank?! i Hladnog Piva, ili, pak, Abergaza što biju svoju bitku na više frontova zahvaljujući angažiranom Njecu, te još cijelim nizom relativno friškijih punk bendova, Rašpa se doima velikim osvježenjem na račun ozbiljnih tekstova i totalno nešminkersko-punkerskim pristupom koji odudara od recimo stavova legendarnih Pankrta, KUD Idijota ili onih kratkih punk bljeskova ranog Prljavog Kazališta, Parafa, Termita, Električnog Orgazma i ekipe s konca 70-ih i početka 80-ih. Rašpa ima svoju priču, svoj stav i svoju muziku koja konačno nije inficirana sa ska elementima zabave i hipsterskom dijagnozom koju je još jako davno ispredao Cane u prvom hitu Partibrejkers "Hiljadu godina" - 'hoću sad i hoću sve'. Oni ne traže niti 'sad' niti 'sve'. Ponajmanje pucaju na uspješnost, ako se dogodi, dogoditi će se, a ako ne, uvijek će jednom tjedno sjesti na pivo i nešto 'izkemijati', a takav je pristup najbolji o čemu svjedoči upravo ovaj nevjerojatno simpatičan i angažiran album kojeg kad slušate uopće ne trebate biti u toku sa stvarnošću, hoću reći s medijima. Sve vam je ponuđeno na pladnju. Jedina je opcija - uzmi ili ostavi. Ja ih uzimam odprve kao moj omiljeni bend kojeg ću rado slušati i upijati.

I još jedna stvar, ako niste pogledali prvi video za pjesmu "Izlaz iz sistema". Ne sjećam se da je netko na početak svojeg video spota ubacio Zdenka Franjića koji nam je u posljednjih 30-tak godina objavio i pronašao toliko značajnih imena, bendova, kantautora, izvođača i glazbenih underground majstora. Bez Zdene ova naša cjelokupna regionalna scena bi bila goli, biti ću pristojan, otok na nabubrenom Balkanu što svako malo eksplodira. U spotu se vide i neke vrlo važne figure naše zapostavljene rock scene (Nevio, Žare, Zoki iz Hitchcock, a pronaći ćete i još neke važne likove...). Mene tamo nema, ako ste pomislili na to. Ja samo iznosim svoj dojam o albumu, a on je strašan i vrlo suzdržan jer ne bih nekim velikim bendovima sad držao prodiku kako se angažirani album bilo kakve vrste treba napraviti. Da je tehnički bolje realiziran, ovo bi bila čista desetka. Ne poput Idola "Odbrana i poslednji dani" ili Šarlo Akrobate "Bistriji ili tuplji čovek biva kad...", to su skroz druge dimenzije, ali vizija socijalizacije bijednosti i neimaštine u ironiji je vrlo bliska. A i mnogim albumima Matej Krajnca. Točka. Tačka. Tочка. Pikë (albanski). Punct (rumunjski). Pont (mađarski). Punto (talijanski). Punkt (njemački). Ali do dot (engleski), Rašpa neće doći jer anglosaksonci uopće pojma nemaju šta se to dešava na našem Balkanu osim ako im ne pošaljemo neki usrani qrc-palac u obliku manekenke što je promjenila spol. Ili ako se ne počnemo ponovno ubijati, a opet neće znati zašto. Bolje je u miru uživati ovaj bend i moliti nebesa da se ne pokrene neka nova (kontra)revolucija koja je godinama na vidiku.

Naslovi. 1.Kiša, 2.Kako je Pale ubio svijet, 3.Slobodan, 4.Dijagnoza F63, 5.Prljava stvar, 6.Stric Fritz, 7.Mala i klepetan, 8.Izlaz iz sistema, 9.Sakralna, 10.Kurvino srce, 11.Agresivne tenzije, 12.Ružiona

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 28/12/2016