home > mjuzik > Stanica Dugave

kontakt | search |

FNC DIVERZANT: Stanica Dugave (Dirty Old Label, 2019)

Eh, stanica Dugave… A gdje su Utrine, Folka, Savica, Borovje u svemu tome? Pak tamo je bilo znamenitih spodoba u vrijeme debija "Prvi jubilarni" (2003) kojeg se jako dobro sjećam dok je Njec još bio ministrant prije slavne epopeje s Abergaz jer sam i ja bio jedan od žitelja navedenih kvartova skupa s Baretom, Skautima, Pipsima, netragom nestalim Kernom, a bome i sa Sennom M koji mi je bio prvi susjed, taman vrata do vrata skoro dobrih 10 godina.

Valjda znate da su Diverzanti taj 'prijelomni' drugi album godinama najavljivali trubama jerihonskim kao da je sveto pismo uklesano u Mojsijeve long-play stoner-rock ploče koje se još i dan danas vrte. I evo, sad kad se to konačno dogodilo odmah prvo što me osobno zasmetalo je to što se jednostavno ne mogu pronaći u tekstovima pjesama koje su tako bezbrižno sastavljene kao da ih je pisao šesnaestogodišnjak. Taman toliko star koliko im je trebalo za taj drugi album. I sad, ne bi jada bilo da ja uz ovakve tekstove moram po četvrti puta proživljavati i uranjati u svjetonazor mlađeg tinejdžera kojeg pubertet šiba četvrtu-petu sezonu za redom smatrajući da čitav život sve mora biti napucano hvatanjem komada, izlascima, dramatikom i adrenalinom. A sve smo to odavno proživjeli namjerno kidajući traperice koje su nam brižljive mame stalno krpale na šivaćoj mašini, blajhali smo kosu, nosili šašave frizure, zakovice, minđuše, bedževe, pišali po spomenicima NOB-a, palili vijence neznanih i znanih heroja, radili kojekakve nepodobštine i sukobljavali se s policijom jer pravi panker mora biti nepodoban dio društva radeći trenutni afekt kad god mu 'pukne kurac' ('čitav svijet je bolestan, čitav svijet je za kurac' - Haustor iz 1980., jedini put objavljen na live zapisu "Ulje je na vodi", 1994). I mi koji smo prešli 70-tu, 60-tu i 50-tu i oni mlađi četrdesetogodišnjaci i tridesetogodišnjaci. I svaki put kad se, eto, takvo nešto desi u rock/punk pjesmama iznova se nalazimo u istoj situaciji da nam povratak u mlađu adolescenciju ne pristaje isto kao ni kratke hlačice s tregerima i velikim ušivenim srčekom na prsima jedino ako nismo senilni toliko da nas dušebrižnice obuku u neku staru krpu dobivenu iz Karitasa.



Jer, 'budi moja, tvoje ime šaram sprejom' nikako ne odgovara mentalitetu starog pankera koji je proživio gomilu brodoloma, rastava i sastava, redovito čitavu plaću spiska na račune, alimentacije i za općenitu dobrobit države nam dične iz koje svi bježe, a bome ima i tekstova koje komotno mogu zakantati Grdović i Mišo: 'noć je brzo prošla, pojavio se dan/ u glavi kaos, ludnica/ doma nema više pljuge, nema klope, nema cuge - moram odma ići van/ nemam snage - moram van, gubim dane, sve to znam'. Ih. I to mi je neki pankerski idiom. Nije. Nikako se ne mogu s tim poistovjetiti, ma niti kroz zajebanciju s obzirom da nema niti konstruktivnu ideologiju, ali kome to paše udrit' brigu na veselje… ma nek' se veseli. Račune će mu platiti starci, možda jadni penzioneri u staračkom domu. Samo da im se dijete veseli jer još ne može stati na noge, ima tek 30 godina, a doseg kulinarstva mu je ispeći jaja na tavi ako uopće zna uključiti šporet. 'Dijete moje drago, na šporetu treći prekidač okreni na desnu stranu i stisni, sekundu kasnije čuti ćeš lagani ssssss, a onda kresni s upaljačem koji ćeš prethodno uzeti s kredenca. I nemoj kasnije zaboraviti ugasiti plin, samo okreneš nalijevo'. Znam mama, znam. A mama si misli, ma znaš ti vražju mater, nemaš pojma o ničemu, nikad nisi ložio vatru s drvima, cijepao triješće, sušio ih da bi mogao zapalit vatru, nikad nisi bio u prilici da na -20 C˚ pališ oganj od ničega, ma ti se niti u ovakvom jednostavnom svijetu ne možeš snaći, nemaš pojma da ti je pravi otac Štef, šumar iz grabove šume, to ti nikad nisam rekla, a niti neću. Baš mi bilo lijepo s njim, jebačina s njim je bila fenomenalna, ali tvoj službeni tata ima love, samo nikad nije bio pristupačan u seksu. Konzerva. Šonjo. Evo, to bi bio solidan početak fabule punk albuma 21. stoljeća...
[  ]

Odnosno, lirika je jasan pokazatelj zašto Diverzanti nisu toliko dugo objavili nove pjesme i novi album - nisu imali nikakvu adekvatnu inspiraciju osim sparivanja rima 'budi - ljudi/ nade - grade/ ljutim - gutim/ apoteke - neke stare cigarete/ dobar dan - potajan/ sve - naše krive procjene/ sutra - jutra' i tako dalje da ne nabrajam. Osjeća se da su žarom srca svog žudili napraviti zabavne himne, onakve kakve su trebali napraviti kao šesnaestogodišnjaci ili tek malo stariji tinejdžeri opraštajući se od srednje škole odlazeći u smb uniformu na hlađenje glave i hormona koje je nekoć, u doba prvog punka 1977. trajalo i po godinu i pol dana (u moje vrijeme, Gileta iz Orgazma, Trobeca i rukometnog golmana slavne jugoslavenske reprezentacije Mirka Bašića samo 12 mjeseci), ali su se generalno zaustavili koncepcijski na razmeđi simpatičnih tekstova bez socio-političkog i društvenog angažmana, bez pljuvanja, bez arogancije i bunta, te klasične oi! stilizacije preumivene glazbe u kojoj gitarist Žac rozga samo legato riffove od početka do kraja uz poneku distorziraniju disonantu (jedina rokić solaža u "Nitko kao on" jedva da iznosi 7 sekundi), a basist Goc skoro čitavih ovih, ajd' zamisli 22 minute albuma svira tipičan melodičan legato ništ bolji ili lošiji od C.J.Ramonea, ha-ha-ha. Stilski su totalno prosječni, potpuno predvidljivi, neduhoviti s pokušajem ozbiljne metamorfoze ka 'zrelom' štimungu i sve je to jako daleko od onoga što bi jednog zrelog pankera iznad 30 godina moglo uzbuditi na kardiogramsko šandrcanje. Recimo da je Sid Vicous umio svirati bas kao Glenn Matlock, te da nije bio to što je bio, Pistolsi bi možda još napravili barem jedan album taman negdje u 22-23. godini života. Na svu sreću Rotten je ošamućen nezrelom egzibicijom provokacije pokrenuo Public Image Ltd. Kapa mu dolje. A to danas mlađi pankeri uopće ne kapiraju. I nisu ukapirali.

Zreli punk u ovakvim godinama koje Diverzanti imaju trebao bi definitivno biti nešto sasvim drugo i u glazbenom, a i u ideološkom aspektu jer pop melodijama natopljenih nekoliko pjesama (osobito "Budi moja" koju komotno mogu potpisati Green Day feat. Kinoklub) nagrđuje bolju stranu donekle, ali tek malčice na kapaljku impregniranih tema u kojima se pojavljuje dašak hardcorea sa stidljivim sociološkim relacijama ("Ajde stari", "Čudne priče", "D-generacija") nisu nikakve pošteno utemeljene kritike, štoviše, kurtoazne su, eto tako samo zato jer bend voli punk i ništa konkretnije osim 2-3 akorda ne umije kreativnije ispaliti, a uz to se i neki đavo mora otpjevati da to izgleda na 'nešto'. Jasno, mnogi će se, prvenstveno Zagrepčani i Zagrepčanke pronaći u tome da 'to nešto' ima neku dubinu, međutim, teško da će slušatelj iz Slavonskog Broda, Brbinja ili Budančevice shvatiti što je pjesnik htio reći kompresirajući se u Dugavama 16 godina. Panker gleda TV, čita novine, otvoreno komentira političku situaciju, prati zbivanja o svemu i svačemu, aktivan je na niz komplementarnih društvenih razina, uglavnom s ničime nije zadovoljan i kretenasto se ceri u facu svim problemima s intelektualnom ironijom, pa čita i strip Alan Ford i gleda crne komedije, ali se ne postavlja ovako konformistički samo reda radi da bi zadovoljio osnovne kriterije punk gabarita. Posebice je u tom segmentu neupotrebljiva obrada Razlog Za, zadnja "Zajedno" čiji tekst u kompletu djeluje kao da ga je napisala ona prodana duša od glavnog meštra hrvatskog sindikata: 'moramo nešto promjeniti, osjećam to/ bijes u meni ključa/ srce mi govori tako/ ...moramo stvari pokrenuti, sad je vrijeme idealno/ idemo - svi zajedno/ ujedinjeni smo jači, jednakost - to je naša snaga/ uspravno - jedan do drugoga, srušimo zidove straha i podjela!/ naše su misli iskrene, naše su glave trijezne.../ sada nas je malo, bit' će nas više...' Ajoj. Tko u to može vjerovati dok je skoro polovina Hrvata otišla u Irsku i ostavila ovu prčiju da se koprca u šahti čemernog izmeta robovlasnika. Dok su pankeri u SFRJ lamentirali o unutarnjim i vanjskim neprijateljima sofisticirano se služeći lukavim poetskim cakama kako bi zaobišli cenzuru, danas izuzev Njeca i još par dovitljivih hardcoreaša više nitko ne koristi angažiranu i jasno posloženu konstruktivnu socio-političku i društvenu kritiku.

Nikako se ne mogu složiti s ovom poetikom Diverzanata. S glazbom još koliko-toliko premda u njoj ima previše otrcanih šablona pratećih 'oooooooo' vokala bez mašte kao da se serijski rade u institutu Suvag za potrebe djece s govornim tegobama koje jedva da su naučila samoglasnik 'o', ali i ona tamo uče 'eeee', 'aaaa', 'iiii', 'uuuu', ali i 'prrrrr', 'ble-ble-ble', 'šššš', 'čmrsfknjžđšć'. Izuzev jedne-dvije-tri pjesme s ovog povratničkog albuma legendarnih Diverzanata, bivših mi kvartovski bliskih susjeda s jugoistočnog dijela hrvatske metropole, ne bih se kladio na daljnju tenziju upotrebe ostalih pjesama jer nemaju ništa više osim te retorike mladih tinejdžera. Kako je rekao Morrissey 'objesimo DJ-a jer njegova muzika mi ništa ne govori o mom životu'. A kad su punk bendovi u pitanju, to mora biti opstrukcijama razjebano, razmrdano i konstruktivno inspirativno da navede na čisto razmišljanje o poretku stvari sredine u kojoj obitavaš. "Stanica Dugave" nema baš ničega takvog premda frontmen Teo ima zavidne vokalne performanse bliske Prlji (Let 3), snimak je besprijekorno odličan, energija pjesama bezecirano pogođena od uvodne "U tebi je razlog" s thrash-metal/punk konotacijama do završne sekunde ovih 22 minute, ali ta plitka poetika neinspiriranih punkera očito silovanih da naprave taj konačno drugi album kako bi zadovoljili stare fanove daleko jasnijeg i prljavijeg debija je upravo ono što se nalazilo u stihovima prve pjesme "Psiho" - 'kad se čovjek razočara'. A tad to nije bilo niti Hladno Pivo, Kawasaki3P, Green Day, New Found Glory... Bilo je vraški žestoko i tonski puno prljavije na prvijencu, te dakako bez socio-političke poante čisto za zafrkanciju, ali uskrsnuti s ovakvim albumom nakon 16 godina i napraviti samo bolji snimak istih ideja je isto kao slušati Billy Idola koji nema stav o ničemu društveno-politički bitnom, a neki gomile njih ga smatraju punkerom. Definitivno, što se mene, starog punkera tiče, ovo je promašaj koji se nije trebao dogoditi u ovakvom obliku. Ovo nije uvjerljiv punk. Samo zabava.

Naslovi: 1.U tebi je razlog, 2.Budi moja, 3.Nitko kao on, 4.Ajde stari, 5.Čudne priče, 6.Dihtung glave, 7.Sjaj mog grada, 8.D-generacija, 9.Ne, ne, ne, 10.Nemam snage, 11.Zajedno (obrada Razlog Za)

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 21/04/2019

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Gratis hits live!

KUD Idijoti: Gratis hits live! (2019)

| 30/09/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Predigra

LILI GEE: Predigra (2019)

| 20/09/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Duh znatiželje, daleko od iznenada, budući da ne znam kada sam bila bez njega

MORE BLACK THEN GOD & MORS MEA: Duh znatiželje, daleko od iznenada, budući da ne znam kada sam bila bez njega (2019)

| 18/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Live From The Artists Den

SOUNDGARDEN: Live From The Artists Den (2019)

| 17/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Pozdrav iz Karina

EDVIN ČANDIĆ: Pozdrav iz Karina (2019)

| 09/08/2019 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Stanica Dugave

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*