Gravity su kvintet iz Montpelliera osnovan početkom 2009. koji na čelu imaju krhku i tananu Emilie sa razaračkim vokalom najgrubljeg metalca - hardcoreaša. Stil im je kompaktna mješavina deatha, blacka i metalcorea sa raznolikim spektrom pjesama koje šibaju gitaristi Alex i Mathieu, basist Tim i bubnjar Hugo. Tekstovi su im na francuskom kojeg ja ne kapiram niti 5%, ali zato im je muzika odlična, te hvala Bogu, posve drugačija od onih napornih američkih metalcore bendova koji su toliko zapetljani sa svojim gitarskim tehniciranjima kojima ubijaju svaki smisao žanra odvodeći ga u čisti egzibicionizam.

U prve tri pjesme "Evasion", "Violences" i 10 minuta dugačkoj "Souffrance" uopće nije moguće raspoznati da je na vokalu djevojka premda se u nekim intervalima pojavi operni gothic-alt, ali u četvrtoj "Obsession" Emilie konačno zapjeva svojim prirodnim, prilično arogantnim, hladnim i mračnim glasom. Dalje se situacija razvija u toku koji je vjerojatno njihov zacrtani stil - tehniciranje između deatha i klasičnog metalcorea s melodičnim tenzijama i dinamičkim aranžmanima prošaranim visokim Emilienim opernim vokalima, a važno je spomenuti da premda protežiraju ekstremniji heavy, nisu niti malo brutalni u izrazu. Imaju finu crtu spajanja melodija po nekom čudnovatom formatu klasične glazbe (dio benda čine profesionalni muzičari), veoma brižljivo paze na svaki ton, gitare se često nadopunjuju koegzistentnim minimalističkim sympho gradacijama i pjesme im nose bogati atmosferski efekt sa izmjenama grubih i, ajde recimo, senzualnijih vokala. Aranžmani su im veoma dotjerani sa kompleksnijim pristupom koji pokazuje ponešto progressive elemenata, pa čak i nekih sintagmi industrial-metal zvuka osobito kod ritam sekcije, a veoma je zanimljiva pjesma "Elle" u kojoj je na standardni miks metalcorea i deatha nafilana veoma elegična gitarska dionica koja uz uvodnik sačinjava središnji vrlo miran ambijentalni dio. Posljednja "437" sadrži i neobične kibernetičke samplove koji više odgovaraju electro-industrialu, tako da je transparentnost njihovog stila popriličan odmak od klasičnog metalcore/deatha.

Sukladno sa brojnim sunarodnjacima, Gravity dostojno pokazuju da je francuska scena izuzetno bogata sa inovativnim, avangardnim, pa i eksperimentalnim izvođačima koji svakom stilu pridodaju vlastite inačice s kojima se u nekim slučajevima posve izdvajaju prerastanjem žanra. Palac gore!

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 31/03/2011