Debi albumom iz 1993. "Emmerdale" The Cardigans su inicijalno napravili proboj na švedsko tržište što im je omogućio prvenstveno hit-singl albuma "Rise & Shine". Ovi Šveđani su poharali čitavu Europu tek sa albumom "Life" i kako su tada stvari stajale nije im bilo kraja. Znanje prikupljeno u metal/hardcore bandovima u kojima je radio Sveningsson nije im bilo toliko korisno kao ono koje je prikupio Svensson o muzičkoj teoriji i jazz aranžiranju. Ipak, kulminacija finalnog dijela ipak se isprofilirala kao pop, umjesto kao išta od navedenog. Ujednačena forma koju su upražnjavali kroz prve radove zaokret je doživjela tek prethodnim albumom. Album "Super Extra Gravity" se može gledati kao nastavak tog stila rada.

Umjeren, umjesto eksplozivan; samozatajan, umjesto egocentričan (u glazbeno gledajući pozitivnom smislu) - "Super.." više zvuči kao album kojim su The Cardigans htjeli umiriti publiku doli kao djelo kojim su htjeli stvoriti nešto senzacionalno. Insistirajući na konstruktivnosti samog albuma, The Cardigans su umjesto tog stvorili monotoniju. Upravo je nevjerojatna količina jednoličnosti prisutna u ovom albumu, lišena svake osobnosti-a sve u svrhu konstruktivnosti. Dok glazbenici kojima je konstruktivnost glavna značajka nekog glazbenog djela uporno pokušavaju to htjenje dovesti do kulminacije u kojoj je isto jasno i svakom neupućenom laiku, The Cardigans isto mijenjaju za jednoličnost.

Novim albumom The Cardigans su sami sebi dali veliki zadatak izvlačenja iz ovakvog problema. Jedno je kad je album loš-pa kad možete pohvaliti makar donekle trud; a drugo je kad je album dosadan, i kad ne možete pohvaliti ništa. Pa ni trud.

ocjena albuma [1-10]: 3

igor kozličić // 28/10/2005