Kombinacija konkretne i eksperimentalne glazbe ne mora biti nužno u funkciji protagoniste ex/interijera što dokazuje ovaj ekspresivno kreiran polusatni album snimljen u ožujku (martu) 2018. na Islandu.

Ne bih znao tko stoji imenom i prezimenom iza ovog projekta, ali može se naslutiti da je riječ o jednom autoru iz Makedonije što je šetajući po šljunkovitom kamenjaru na nekim kaldrmama otoka leda i vatre bilježio mobitelom ili nekim drugim snimačem zvukove oko sebe. Kao prvo, ovdje nema nikakve atraktivno uređene kulise što se u konvencionalnom smislu podrazumijeva pod glazbu s ritmikom, melodijom i harmonijom. Ovdje su to zvukovi, šumovi i konkretni zapisi dokumentirani i kolaž sistemom slijepljeni u nizove radnji razvijajući filmsku fabulu poput soundtracka. Tek tamo negdje od dvadesete minute kao laid-back se pojavljuje topot dubova u frekvencijskom lomu paradirajući tempo stalnog hoda, a povremeni glasovi prolaznika, te nekolicina vokalnih samplova s TV-a, radija ili tko zna čega što se pružaju kroz prethodni koncept samo dočaravaju ambijent u kome se dotični Kazimir nalazio.



Eh, a sad što li je sve tu bilo u nekoj očajničkoj potrazi za Bjork i pronalaženju njene kuće ili stana može se pretpostaviti, samo čudno je da su svi vokali, odnosno snimljeni glasovni zapisi na engleskom, a ne na islandskom jeziku kako bi se moglo očekivati, no evidentno je da autor nije ostao nezadovoljan svojim, ha, nazovimo paparazzi učinkom jer se na kraju ove dugačke samplirane kompozicije nalazi smijeh sa psihodelično uvrnutim učinkom potvrđivši cijelu draž eksperimenta detekcije. Rad je zanimljivo postmodernističko ostvarenje neiskvrnutog starinskog temeljca s uporištem u nekadašnjoj avangardnoj glazbi 40-ih i 50-ih godina 20. stoljeća kada su se razvili instrumenti i aparati za snimanje zvuka koji su tada hrabrim entuzijastima i istraživačima omogućavali kreiranje intrigantnih štoseva bez ijednog odsviranog tona ili poznavanja sviračkih strategija. Ne mora biti da Kazimir nije instrumentalist, no ovdje se zasigurno nije bavio nikakvom svirkom fokusirajući se na kompletiranje jedne impresivne priče kroz dokumentaciju zvučnih zapisa stvorivši zgodno osmišljenu kreaciju u kojoj se slike stvaraju na načelu niza sekvenci bez ijednog ispaljenog podražaja u konvencionalnim akordima. Jasno, ovo nije rad u kome bi se uživalo na toj razini, ali ima svojih draži i čari za imaginaciju.

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 07/09/2018