Bend iz Ohrida je svoj relativno kratki vidljivi život stacionirao negdje u drugoj polovici 90-ih godina prošlog stoljeća tek ovlaš dotaknuvši 21. milenij. Koliko mi se čini, jer nema nikakvih adekvatnih podataka, odigrali su rolu-dvije i nestali sa scene promjenivši dvije vitalne postave prevalivši nekolicinu žanrova i stilova od pub/ college-rocka, alternativnog rocka sve do harda i metala prezentirajući zavidno veliki stilski dijapazon unatoč nedvojbeno, hm, lagodnijem imenu po kome se u medicini, psihijatriji, psihologiji i filozofiji označavaju i rangiraju stupnjevi razvoja mozga kod pubertetljija i adolescenata sve do zrele dobi.

"Ignorance And Knowledge" im je bio, pa valjda prvi album (ama baš nikakve revne pokazatelje da bi moglo biti drugačije nisam pronašao), snimljen je 1997., a to prvo izdanje realizirano je za etiketu Mei Makfest koja je od 1990. do 2003. objavila nekih 15-ak izdanja i to uglavnom kompilacija istoimenog festivala zabavne glazbe što se održavao u Štipu. Tim više, tada i ovo prilično neobično zdanje od albuma stoji kao poseban kuriozitet u tom katalogu jer nema ama baš nikakve zajedničke poveznice osim što je u njemu bilo tek dva-tri izvođača koji su ponešto imali s pojmovnikom rocka. Postavu su ovdje činili Sonja Joleska (vokal), Nikola Đorđiev (gitara, klavijature), Stojančo Arnaudoski (bubnjevi, flauta), Nikola Joleski (bas) i glava benda Anatoli Arnaudoski (gitara) koji je, koliko sam uspio 'pohvatati' šture podatke jedini ostao uz Đorđieva (a možda i Sonju) u ekipi za naredni drugi, a vjerojatno i posljednji album "Euphonic" (Vi-Komerc Records, 2000). Ono što prvo pada u uho jest razigrana kombinatorika međuigara s mnogo lajt-motiva u kojoj se pretapaju elementi pop-rocka s tadašnjim kurentnim alternativnim izrazom proizašlim iz brit-pop etike, a premda su kompozicije prihvatljivih radiofoničnih dužina do cirka 5 minuta (izuzev završne akustare "Run through the wood" s naglašenim folk tenzijama), uočava se da im je osnovni prioritet bila zadaća stvaranje kompleksnije formacije s očitim prioritetom da ostane zanimljiva na mnogo dulje staze.



Uvodnici s tipičnim college-rock/ britpop elementima "Stop the time" i kratka "Micromegas" u prvi moment ne nagovješćuju veliki kreativni potencijal, ali se može u njima osjetiti i malčice jazz-rock upliva zahvaljujući gitarskoj solaži, no nastavak s potencijalnim hitovima "Starry-eyed girl", funkiranom "Wonderland" (a i "Youngsters") otkriva pritajene progressive konture ispreplitanjem akustičnog i električnog rocka pojačanog sintetičkim orkestracijama razvijajući infrastrukturu od minimalističkog ka bogato ukrašenom rock simbolizmu kakvog je nekoć, vrlo zanimljivo, u istom periodu nosio i varaždinski Krankenhaus, a što je još također podudarno, imali su gotovo identične ženske vokale na engleskom jeziku tako da bi se moglo pomisliti kako je ovo jedan od nekih zagubljenih dragulja Fiće i ekipe nakon odlaska frontmena Lažnog i dolaska Ane za mikrofon. "In the lion's mouth" i nešto lakšeg ritma "Wild west" s učešćem duhačke sekcije (trombon i alt saksofon) su gitarski najžešći komadi koji ponešto duguju i onom grungerskom nasljeđu tog perioda, a evidentno je da se taj fah nastavio na narednom albumu, no u cjelini gledajući, glavnina stilizacije su spomenuti spojevi britpop/ college legura koji su bili trendovi komercijalno unosnih vrlina negdje prije onog remek djela "OK Computer" Radiohead.

Stoga je uistinu vrijedno, a i vrlo važno prisjetiti se ovog bisera s Ohrida za kojeg se izvan domicilne Makedonije nije znalo, a ovo reizdanje se bez ikakvih predrasuda prihvaća sjajnim podsjetnikom na kreativne vrline ove ekipe što je imala sasvim sigurno mnogo toga još za ponuditi, no životni tokovi su ih odveli sasvim drugim putešestvijama.

Naslovi: 1.Stop the time, 2.Micromegas, 3.Starry-eyed girl, 4.Wonderland, 5.In the lion's mouth, 6.Wild west, 7.Youngsters, 8.Out of this cage, 9.Bodyguard, 10.Ruin through the wood

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 28/08/2018