Naslov ovog kratkog EP-ija zvuči jako poznato, zar ne? Isti naziv nosi i čuvena zbirka poezije splitskog književnika Franka Bušića (udruga DADAnti) odakle su uglazbljene i dvije teme, svakako pogađate naslovna, dok je druga "Ti šta imaš muževnije ruke od mojih". I omot je u skladu s nazivom, barem ovakav kakav sam dobio u elektronskom obliku, pa to naoko sve fino otkačeno štima još dok se sagleda da je na ovih 13 minuta (5 pjesama) uvrštena i obrada Patarena "Obrij me majko motornom pilom". Međutim problem nastaje kad se materijal ide poslušati jer već na samom početku stoji mnogo očekivanja, koliko od uglazbljivanja Bušićevih lucidnih stihova, toliko i od obrade Patarena jer bi po svemu sudeći, onako hipotetski to trebao biti neki opičeno-narcisoidni hardcore punk. Ne znam kako si je dotični Melvin Harkonnen (pravim imenom Hrvoje Bubić iz Solina) to promislio s ideološkog aspekta, no stvarna realizacija je negdje nadohvat prvih demo radova Billy Bragga s početka 80-ih godina kada se očajnički trudio svim silama samo s distorziranom gitarom nastupati po malim britanskim pubovima i klubićima godinama prangijajući čak i po dobrom dijelu Europe ostvarivši mali, ali zamjetni kultni kantautorski status i pri tome objavio nekoliko albuma sve dok nije oformio prateći bend i okupljao studijsku ekipu koja ga je učinila zaokruženim izvođačem. Zna se, takav show je nastavio Damir Avdić samo na daleko dorađenijoj i direktnijoj razini koja zahtjeva obostrani feedback između njega i publike što je rijetko kojem kantautoru na ovim prostorima uspjelo poći za rukom što barem u ovom pokušaju niti u homemade varijanti nije Harkonnenu. Snimak kod kuće ili svaki koji tako zvuči ima prvenstvo slobode neopterećene produkcijskim finesama. Ne zahtijeva nikakva sakaćenja i masu caki koje snimatelj/ producent/ mastering otklanjaju ili dodaju, elem, pruža maksimalno odriješene ruke, no ovdje se sve svodi na repeticijsko ponavljanje 2-3 akorda s gotovo vrlo sličnim melodijskim učinkom: prve 4 pjesme (dva su instrumentala "Depression" i "Bus no.16") pate od neuigranosti i neuvježbanosti s polupokušajima pjevanja u polumelodičnim arijama koje bi trebale aludirati na punk, ali ne aludiraju dostatno silovito, odrješito i upečatljivo. Obrada Patarena je pak, daleko od očekivanog, tako da sve skupa zvuči kao seansa za ekipu negdje stacioniranu na klupi u parku da se razbije monotonija između narednog gutljaja pive, vina, žestice…

Naslovi: 1.Mame su lagale, 2.Ti šta imaš muževnije ruke od mojih, 3.Depression, 4.Bus no.16, 5.Obrij me majko motornom pilom (Patareni cover)

ocjena albuma [1-10]: 3

horvi // 20/07/2018