O Melvinu Harkonenu, još jednoj u niski underground izvođača koje samo Zdena može pronaći i izdati, uspio sam naći prazan skup podataka. Ono što se vidi s unutarnje strane omota cd-a je istetovirani mladić obrijane glave koji bi bez problema mogao raditi kao maneken obližnjeg tatoo shopa. Na glavi stoji tetovaža šahovnice uz koju piše Solin Gang. Pretpostavljam da je to Melvin i da mu je Mevin Harkonenn umjetničko ime i prezime, a za pretpostaviti je i da dolazi iz Solina.

Cijeli album No life till flanel snimljen je u kućnoj radinosti. Jedini instrumenti su Melvinova električna gitara i glas. Gitara je jednostavno odsvirana, nabijanjem po rifovima uz konstantno prisutan efekt distorzije. Na prvo slušanje, pitao sam se: "koji je ovo k...c?". Ili kako bi moja bolja polovica rekla: "i ti možeš snimiti ovako nešto!". I bojim se da nije daleko od istine. Jer u Harkonnenovom nabijanju po gitari nema ništa što bi u meni izazvalo bar simpatiju. Dobro, sigurno treba imati muda snimiti album koji nimalo nema glavu niti rep, ali tu i počinje i završava svaka pozitivna primisao oko istog. Tekstovi su simplificirani tijek misli pojedinca, koji kao da su izmišljeni u trenutku snimanja albuma. Pjesma "Ništa mi se neda" (nisam siguran koliko je "neda" slučajno ili namjerno pogrešno napisano) možda je jedina koja me navela na bar neko razmišljanje, jer ako ništa drugo, konkretno opisuje mentalitet prosječnog Hrvata.

Usporedba Melvina s Damirom Avdićem (ako je netko dobio tu sliku) egzistira samo u opusu instrumenata. Avdić je u svemu ostalome s jedne druge planete. Također Melvina Harkonnena mogu komparirati i s GG Allinom, a moguće je i da će neki zakleti fanovi ovog američkog umjetnika htjeti poslušati, pa čak i naći nešto u No life till flanel, kad već ja u tome nisam uspio.

Naslovi: 1. Pijavica, 2. Ništa mi se neda, 3. Pingvin u bondžu, 4. Svi pišu, 5. Smells like a dead rock star

ocjena albuma [1-10]: 2

jura // 22/05/2015