Belgijski kvartet We Stood Like Kings svojim novim albumom nastavlja dobro utabanim putevima instrumentalnog post rocka, a ovaj puta u svom pohodu prema uglazbljivanju nijemih filmova uhvatili su se u koštac s legendarnim američkim experimentalnim filmom Koyaanisqatsi (R: Godfrey Reggio, 1982), a za kojeg je u originalu muzičku podlogu napravio još legendarniji Philip Glass.



Za one koji nisu gledali, treba reći da se film većim dijelom sastoji od usporenih snimaka gradova i prirodnih ljepota SAD-a, stoga je i muzika prilagođena situaciji. Također, oni koji su čuli Glassovu podlogu, mogli bi pomisliti da je ova nakana benda svetogrđe, međutim kad odslušaju cijeli albumkoji traje 82 minute, siguran sam da će promijeniti mišljenje.

Oni koji žele mogu pogledati film, mogu poslušati Glassovu verziju, a mogu i samo uživati u izdanju "USA 1982", koje se kao i prijašnja izdanja WSLK mogu slušati i izvan kontaxta za koji su napravljeni.



Ukoliko se skoncentriramo samo na muzičku podlogu benda, ona je klasičan post rock, kakav se samo poželjeti može. Najčešće su pjesme vođene klavirskim dionicama, kroz koje se ubacuju gitarski pasaži, za one koji vole malo žešće.

Holy Ghot uvodi nas lagano u film, a onda već na Four Corners doživljavamo klasičan krešendo postrockerskih gitara i kad već očekujemo da će se isto dogoditi na slijedećoj Nuages, kad nas dovedu do vrhunca i kad očekujemo da će nas otpuhati gitarama, negdje u sredini desetominutne pjesme, oni se potpuno smire i daju nam do znanja da su spremni na takva iznenađenja. Srećom ne daju nam spavati, nego nas brzo prebace u glasniji mod, te tako i završe pjesmu.

"USA 1982" objavljeno je kao dvostruki cd i dvostruki lp, a ja sam ga slušao na cdu, pa tako prvu cjelinu zatvara Grand Illusions, koja završava rafalnim bubnjevima, a drugu cjelinu otvara Night Owl u kojoj se klavir i gitare bore za prevlast, a zamalo pobjeđuju gitare koje su se za ovu priliku zamaskirale u heavy ruho. Cijelu priču, nakon oluje u prvome dijelu, lagano zatvara Atlas Centaur i ostavlja slušatelju želju za ponovnim slušanjem.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 20/10/2017