Frenkie je krajem prošle godine ponudio svoj prvi best of album, na kojem nam je od četrnaest pjesama ponudio deset poznatih hitova plus četiri nove pjesme od kojih su neke i prije albuma zaživjele kao singlovi. Odabrati svega deset pjesama za kompilacijski album nikako nje lak zadatak, te je Frenkie pri izboru konzultirao ekipu na Facebooku, kao i svoje kolege sa scene, pa su usklađenim toplomjerima složili "perfect ten". Iako je Frekie primarno u hip-hopu, na best of-u je šaranjem kroz glazbene stilove (reggae i dub najviše) uspješno premostio monotonost , te ponudio zdravo učestalo preslušavanje kompilacije. Posebnu priču oko kompilacije nosi i kratki strip uz tekstove. Šteta što autor stripa nije naveden na i(li) unutar korica izdanja.



Teško da je Frenkie mogao bolje pogoditi uvod u Reexperince od pjesme "Film", koja je jedna od četiri nove pjesme. U njoj je vrlo jednostavno opisao svoj put u zadnjih par godina, prisjećajući se slikovito zanimljivijih trenutaka vezanih uz svoj put. Već s tako jakim startom pokazao je da je s razlogom davno izgubio nadimak "Mali od Ede", koji ga je pratio na početku karijere. Iako se u početku dosta "šlepao" uz Edu, od čeg' nikad nije ni bježao ("Mali od Ede"), Frenkie je ipak autentičan. Njegovi tekstovi su, u globalu, puno mračniji i od velike većine hip-hop zajednice. Spomenuta sirovost Frenkieju je i osigurala značajno mjesto u regionalnom hip-hopu. Iako mi njegov flow nikad nije bio toliko jak kao onaj u Ede, a ni rime mu nemaju pitkost kakvu, recimo, slaže General Woo, Frenkiejeva iskrenost bez imalo uljepšavanja činjenica dovoljno su jak magnet za slušatelja. Najbolji primjeri koji potvrđuju ovu činjenicu su najviše kroz "Noćna smjena" i "Hajmo ih rušit". "Izgubljeni snovi" s ubačenom "Plimom" od Indexa, koja je i najveći hit i najjača pjesma kompilacije, nalazi se točno na polovici albuma, nudeći nam zlatnu sredinu između više i manje mračnog Frenkieja.

Element koji se sjajno provodi kroz cijeli album je Frenkiejev tribute to FMJAM i Zenicu. U nekim pjesmama više, u nekim manje, Frenkie sa zadovoljstvom spominje najveći glazbeni pokret iz novije BiH povjesti. Jednako zgodan dodatak je što album kroz svoje pjesme itekako dobro opisuje kako trenutno stanje, tako i prošlost ovih prostora. Žalosno je (nažalost i izgledno) što će Frenkiejeva priča s ovog best of-a biti jednako aktualna i za dvadeset godina.

Vjerojatno će biti poneka jadikovka da se na ovom kompilacijskom albumu trebala naći ova ili ona pjesma, izbor je ipak dovoljno reprezentativan da se uđe u Frenkiejevu glavu, te bar doneke razumije njegov lik i djelo. Deset godina je iza Frenkieja, a najbolji obol njegovoj desetogodišnjici upravo je Reexperience. Biti će zanimljivo vidjeti gdje ćemo biti za idućih deset godina, tko živ, tko mrtav.

ocjena albuma [1-10]: 9

jura // 12/01/2016