Drevni informatički termin "trojan horse", nastao od još drevnijeg Homerovog Trojanskog konja, simbol je za infiltriranje iza neprijateljskih redova, te njegovo uništenje iznutra. "Troyanac" je i naziv novog, petog albuma jednog od najpoznatijih repera na Balkanu, Frenkija. Počevši kao dio ekipe "gurua" Ede Maajke, ovaj porijeklom iz Bijeljine a danas tuzlanski reper je sa svoja prethodna četiri albuma i jednim EP-om ubrao brojne nagrade i priznanja, a popularnost mu sve više rasla. No, nije samo popularnost ona koja je s vremenom rasla, već i kvaliteta Frenkijevih radova, da bi do sada svoj najbolji odjek našla u ovom novom izdanju s ukupno čak četrnaest pjesama. U finoj tradiciji balkanskog hip hopa, gdje se njegovi akteri međusobno podupiru, i na ovom Frenkijevom albumu je se okupio sami vrh regionalnog rapa. U pjesmi "Creme de la creme begins" gostuju mu čak trojica njih odjednom: Marcelo, Edo Maajka i Dj Mrki. U skladu sa širim glazbenim spektrom s kojim "barata" na "Troyancu", Frenkie je okupio i dream-team ekipu izvrsnih producenata, od kojih je jedan i Koolade Nenadmašivi. Utisak da je ovaj album glazbeno do sada najuspjeliji nadire bukvalno iz skoro svake pjesme, i dok se oko tekstova može prepirati, navlačiti na jednu ili drugu stranu, odlični beatovi u kombinacijama s reggaeom ili funkom pa i uplivima (etno)jazza, te Frenkijevim prepoznatljivim flowom, je ono što "Troyanca" čini jebeno dobrim albumom. S muzičkom podlogom u klasičnom roots reggae styleu smo mogli već čuti singl "Gori", a na opuštenoj reggae-laganici "Why you want" mu je se na backvokalu pridružio Vukašin iz Irie FM. Na stvarima kao što su "Situacije", "Dinamit" ili "Ko šta?!" Frenkie istražuje nove glazbene horizonte u funku i jazzu, pa i glitchu u "Troyanac", uvijek sa sudjelovanjem po kojeg gosta kao što je Buba Corelli u "Frenkie i Buba Corelli", Kontra u "Lionel Messi rap" ili Filip Dizdar na završnoj "Dinamit". Na prethodno već objavljenom singlu "Situacije" mu je se pridružio i Sale iz TBF-a.

Red provokacije, red zajebancije, red autobiografskog izlaganja i, konačno, debeli red neuljepšane istine - Frenkie na svom novom izdanju i dalje je zadržao svoj oštri jezik i ulični pedigre, s bosanskim "šarmom". Duhovi prošlosti ga još uvijek proganjaju. Što nije i nikakvo čudo živeći u državi 'čija granica nastaje tamo gdje logika prestaje' (I. Andrić) i u kojoj je prošlost bitnija od sadašnjosti, a svakako od budućnosti. Ali za razliku od mnogih drugih koji se cinično prave kao da se ne sjećaju ničega iz devedesetih, koji kad govore o tom periodu nikad nisu konkretni, nikad potpuno iskreni, Frenkie je bolno precizan u opisima raznih tragičnih sudbina kao u pjesmama "Francuz" ili "Teočak". Iz svoje vlastite perspektive, naravno. No, također svjestan da do trajnog pomirenja se može doći jedino kroz istinu i ako se osobna stajališta podvrgnu postupku ponovne obrade, u pjesmi "Pismo Milanu" Frenkie opisuje poteškoće u kojima se može naći onaj tko se usudi zakoračiti ka drugoj, "suprotstavljenoj" strani. Kako od strane vlastitih sunarodnjaka, tako i od "protivnika". Istovremeno, on tada zvuči i najuvjerljivije. Što se ne može tvrditi kod uvodne "Šamaranje", u kojoj ponavlja istu onu već isfuranu matricu samouveličavanja iz hip hop "folklora". Ono što također razlikuje "Troyanca" od prijašnjih albuma je velika doza humora i dobrih vibracija, koje varniče u pjesmama poput "Situacije", "Creme de la creme begins" ili "Dinamit". Frenkie je konačno postao izgrađen i slojevit, sada već možemo slobodno konstatirati, umjetnik. Dokaz tomu je ovaj novi album, koji bi, baš poput "trojanca" mogao zaraziti i one koji su ga do sada zaobilazili.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 16/11/2012

PS: Cdove će slušati Asmer Fazlibegovic i Srećko Pavlović.