Jedan od Zdeninih dugoprugaških asova Alex Cepuš i njegov Actooon nedavno su izbacili novi mini album, kojim je Alex ponudio svoju viziju još jedne kultne grupe. Nakon što je prije par mjeseci ponudio svoje viđenje Ramonesa, sad je skočio s druge strane bare i ponudio nam svoju viziju grupe Motörhead. Osobno nisam neki pretjerano veliki fan Lemmyja i njegovog benda, ali njegov i njihov kult itekako priznajem. Na ovom mini albumu nalaze se četiri pjesme koje je Cepuš pogodio svojim naslovima i kao takve ih nećete naći na popisu Motörheada.

Svaki album koji se bavi obradama, vrlo često je nezahvalan za recenziju, jer interpretacija kojom ide glazbenik će ili ići uz dlaku izvođaču ili će autor od tih pjesama skuhati potpuno drugačiju čorbu. Osobno preferiram ovo drugo, ali kod Cepuša je teško reći koliko je bliži jednom ili drugom. Kod Cepuša pjesme nemaju toliko veze s grupom Motörhead, već ih više treba promatrati iz rakursa kojim ovaj slovenski autor vidi grupu. Iako ima energiju koja je slična onome što radi Motörhead, on puno više gazi jednu alternativniju stranu, s obaveznim naglaskom na apsolutni minimalizam. Bubanj za koji je, kao i za produkciju, zadužen Aleksov stari kolega Martin Mastnak je do kraja simplificiran, te pripada početničkoj punk/hard core estetici. Pjevanje, koliko god se možda Cepuš svjesno ne trudi sličiti Lemmyju, ima tu jednu grubu mračnu boju (kao da je pjevač popušio sve kubanke ovog svijeta), a također nudi poneke vokalne sličnosti s interpretacijom Francija Blaškovića. I na prvu, da ne znate da je to Cepuš, u nekim pjesmama (pravi primjer je "30 years of ignorance") bi pomislili da na albumu gostuje kultni Istrijan. Tekstovi su iz njegove kućne radinosti i nemaju nikakve veze s opusom Motörheada, što je jedna od pozitivnih strana ovog minija. Produkcija, kako najčešće i je kod Cepuša, lovi lo-fi filozofiju, pjesme su snimane u kućnom studiju i teško da će dobiti bilo kakav odjek u medijima. Cepušu, koji je stara njuška i albume snima za svoj gušt, to u ovom slučaju nije niti važno.

Dati neku konkretnu ocjenu ovom albumu nije baš jednostavno. Onima koji se dosad nisu susreli s glazbenom igrom ovog Slovenca, zasigurno će im, ako se kroz ovaj EP s njim sretnu prvi put ono što radi Cepuš biti (ne)zanimljivo i loviti će krajnje granice na ljestvici od jedan do deset. Svima koji su ga kroz razne projekte već upoznali u dušu, vrlo brzo će i kroz njegovu viziju Motörheada (kao i prije par mjeseci s obradama Ramonesa), bez problema utonuti u još jedan njegov iskren minimimalistički uradak.

Naslovi: 1. Rokenrol, 2. 30 years of ignorance, 3. Women, 4. My fist on the wall

ocjena albuma [1-10]: 6

jura // 06/08/2015