Nema dileme, ovo je jedan od najotkačenijih i najluđih Actooonovih albuma. Živa komedija!

Samo opravljen sa svojim vjernim fretless basom, gitarom i elektronskim rasplesanim ritmovima, ovaj majstor iz Celja je isporučio abnormalno šašav album, ha-ha-ha!

Glazba možda ovdje i nije toliko važna, istina odmjerena je tempovima ritam-mašine, slobodnijim gitarskim tehnikalijama i relativno prostorno jednostavnim melodičnim basovima koji znaju ponekad zavući i u avangardnu sferu, no cijela bit albuma se svodi na slojevitu i drsku rock-punk priču. On se ovdje obračunava poput Mark E.Smitha sa pizdoliscima, bivšim komunistima, birokracijom, lokalnim pozerima, primitivnim bleferima, propalim privatnicima i njihovim d.o.o. firmama, hohštaplerima koji se vole samo pojavljivati na 'špici', nekakvim facama koje su uzele automobile na leasing, uglavnom ljudima bez bontona, vaškim legendama kojima poručuje 'pušite mi kurac', te političarima bez mozga koji ovu slavensku zajednicu vode u ambis svojim krađama.

Actooon je ovdje lirski direktan na punkerski način, istinski se prgavo zajebava, on bi sve najradije poslao na Goli otok i za njega su svi 'guzice' bez ikakvog presedana. Pa čak i mi koji ne krademo i nemamo šta za ukrasti, ali vlada nas je naučila da postanemo ljudi bez ikakvog morala, na žalost. On se šegači sa političkom gamadi koja se nakotila u zadnjih 20 godina i prezire je iz dna duše, od policije do najvišljih vrhova države jer je valjda svima jasno da na ovom Balkanu samo djeluju lopovi. A pred sam kraj albuma pjesma "Lopovi" jasno govori šta je EU - 'vi ste lopovi/ mi smo lopovi/ vsi smo lopovi v lopovskoj državi/ evropska skupnost je najveći lopov/ in mi smo vsi manjhši lopovi od nje/ evropska skupnost je super lopov/ to je edno super čudo, super lopov'.

S jasnim slovenskim jezikom koji uopće nije nikakav bauk za protumačiti, ovaj umjetnik je nanizao tako dobre plesne rock-punk himne da je to za nevjerovati. Nije angažiran pa da sad on priča kobasice od tekstova, već direktno u lice kaže gotovo u svakoj pjesmi 'marš u pičko materino' zato jer se zna na koga se to odnosi. Ne na vas, dragu nam još preostalu živu publiku r'n'r-a, već na one koji nam kroje ovakve političke i socijalne bedastoće.

Actooon je umjetnik iznad klasičnih postulata rocka, iznimno svojstvenih i radišnih performansa i daleko veći artist nego što se to može zamisliti. U obilju različitih plesnih ritmova, album počinje komičnom "The end, Africana" u afro tempu, a u njoj je uistinu nadrobljeno svega i svačega (pa i to da su mu strica ubili fazani u Africi, ha-ha-ha, tragikomično). U otprilike sličnom stilu s laganim otklonom u electro-funk, "Buuuuaaaa flipper" je otkačena priča o igranju flipera ('tko igra fliper - dobije triper/ pa ti se na fliperje bom poscal/ ...pa bi ti kasetno bombo puknol na teraso, da bi imeu vse stranke bile mrtve'). Politike se hvata u komediji "Tovariši in tovarišice" ismijavajući sjednicu jugoslavenskog SKJ ('tovariši in tovarišice, primite puške in postrelite vse ki se prekomereno bogatijo na račun delavskega razreda, skoplite pancer-grabne.../ tovarišice slečite spolne hlačke, ker vam ga zarinemo in med noge vbrizgamo seme novoga socialističnega sistema'), a sa hard-rock riffovima ismijava imitatore r'n'r-a u "Posranac" ('Bareta iz Majki oponašaš/ kakor Iggy Pop se obnašaš/ rad bi bil cool kot Lou Reed/ sipa navadna šent florijanska rit.../ ti si navaden malomeščan, pred svojo ženo ceo posran...'). I tako fila pjesmu po pjesmu ispreplitajući hard-rock ("Pizdolizci"), blues-funk ("Vaške legende"), boogie ("Pizdoliz doo"), new-wave/funk ("Grem na grmado", "Vsi kradejo", "Vsi so guzice"), gitarističke ekspresije (najdulja "Gamad")... sve do drskih obračuna u posljednjim komadima s jednostavnim sloganima u disco-punk tempovima ("Pička ti materina" i "Marš u pičko materino").

Mnogo psovki i prostota na jednom mjestu teško da se nađe u ovolikoj količini bez obzira bila to riječ i o rock-punk-hard/funk-disco albumu. Činjenica je da se Actooon uhvatio goruće aktualne teme koja tišti i muči sve nas na Balkanu predočavajući osnovni problem kroz svakodnevni ulični leksikon. Ništa ovdje nije uljepšavano, metaforički frazirano ili sofisticirano. On je to predočio onako kako jeste i kako doživljava. Ne traga za istinom jer se ona odavno zna, ali ne traga niti za izlazom iz te grozomorne situacije. Postavlja stvari na svoje mjesto i ovih 40 minuta uistinu može nasmijati do srca svojim otkačenim i pakosnim teksturama, vokalizmima, te nadasve osnovnom poantom u stilu kakvim se nitko na ovim prostorima ne može podičiti. Originalan je i svoj.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 16/10/2012