Na tko zna kojem albumu po redu, Actooon je upriličio još jednu kolaboraciju, ovaj puta na temu spoken-word poezije Nuše Ilovar koju recitira Simona Kropec.

Osnovna odlika albuma jest da je vrlo kratak (svega 21 i pol minutu) i da sadrži sjajne stihove pune emocija, ženske emancipacije, različitih unutarnjih strahova i nemira, te individualnih opsesija. Druga pozitivna stvar jesu vrlo kratke spoken-word kompozicije (ima ih 20) koje jedva da premaše tajming od jedne minute, a naposljetku, tu je i prepoznatljiv Actooonov atonalni glazbeni improvizacijski sklad 'at first take' upriličen na električnu gitaru, bas i klavijature u vrlo ležernom, ambijentalnom i atmosferičnom izdanju koje katkad podsjeti na natruhe David Sylviana. Međutim, naracije Simone su posve linearne, mrtvo-hladne, bez dinamike, intonacije i akcenta, čisto su prosto iščitavane s papira bez neke očite pripreme. One su izbačene u prvi plan, dok je zvuk samo obična kulisa i tu je produkcijski napravljen veliki propust za konačni dojam koji odiše ogromnom šupljinom.

Možda je čitav rad zamišljen kao mogući prigodni poklon uz neku zbirku poezije, pa su stihovi u ovom slučaju najbitniji, no da su interpretirani sa uživljenim i goruće razbarušenim nabojem, "Ostrina utripa" bi polučila daleko uzbudljivije karakteristike.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 21/03/2012