Reći da je Tamara jedna od autentičnijih pjevačica na domaćoj glazbenoj sceni ne bi bilo ništa novo. I glazba koju stvara sa svojim Transhistria ensemble-om je itekako posebna. Iako iza sebe ima već nekoliko albuma, u kojima s Transhistrijima dublje istražuje glazbu, sa svakim novim albumom mi se čini da donese nešto novo. Jedini od albuma Transhistria kolektiva koji malo odudara, bio je Neću više jazz kantati, kojim se Tamara na sebi svojstven način pokušala dočarati komercijalniji glazbeni okrug. Koliko je to naša publika shvatila nisam siguran, ali mi je nadasve drago što se Tamara ipak vratila onome što najbolje zna.



Ljubavna pjesma, kako bi na književni hrvatski preveli njen deseti album, ima veliki broj laganijih pjesama kojima Tamara sublimira ljubav kroz glazbeno putovanje, u kojem bježi u unutrašnjost Mediterana. U njenim pjesmama ima sudbinskih interpretacija na rubu neizvjesnosti ("Bez tebe"), mračnih tema ("Se me morta privari"), a kroz većinu pjesama teško je odrediti u koju ladicu sve to strpati. Tamara se na sebi osebujan način poigrava s tangom ("Tango Istrando"), a ugođaj Istre najbliža je u pjesmi "Kazeta". Pjesme na albumu su slobodnog duha, putuju i traže onaj mali kutak u koji još civilizacija nije umiješala prste. I ako se pri svom putovanju kroz ove pjesme nađete u nekom seocu u Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu ili na jugu Italije, atmosfera koju Tamara iznosi pred vas to mjesto idealno dočarava. Najemotivniju interpretaciju iznijela je pjesma "Sama bez tebe". Snažna i uvjerljiva u oslikavanju izricanja ljubavi, Tamara, kao i ekipa oko nje, uzima svu slobodu koju jazz nudi. Njome oslobađa i sebe i nas. Oko sebe ima svitu muzičara koji bez problema gađaju cilj njenih misli. Pravo je pitanje, inspirira li Tamara svojom vokalnom interpretacijom transhistrijski ansambl da pokaže maksimum ili je obrnuto. I koliko god da je šablonski reći da je istina na pola puta, u ovom slučaju to i je najbliže istini.

Tražimo li neki komercijalni hitić, što bi sugerirao naslov albuma, to ovdje nećemo naći. Ali za one koji ne robuju standardnim glazbenim formama, također će svaka pjesma na albumu biti hit. A Transhistria ensemble i dalje istražuje i uspijeva sa svakim novim albumom još malo više zagrebati u unutrašnjost naše duše. Na kraju krajeva ovo je punokrvni album Tamare Obrovac, koja već godinama, da ne kažem desetljećima i više nego kvalitetno predstavlja hrvatsku glazbenu kulturu po Europi i svijetu. I jedna je od rijetkih koja niti u jednom trenutku nije popustila i odigrala kontra sebe.

ocjena albuma [1-10]: 9

jura // 28/05/2015