Queen of Sabe ili Sabina Herman jadna je u nizu kantautorica, koja je svoje pjesme i glasnice brusila kao solo izvođačica u zagrebačkim klubovima, pjevajući na engleskom. Par godina kasnije ima bend i pjeva na hrvatskom. I ima album.

Već na kompilaciji nazvanoj po njezinoj pjesmi Tragovi, isticala se kao jedna od boljih. To je potvrdila i istoimenim albumom. Iako album traje svega tridesetak minuta, na njemu se našlo devet jakih autorskih pjesama koje pretežito govore o ljubavi, veseloj i tužnoj. Iako bi za ovaj album bilo bolje da je objavljen 1995, a ne dvadeset godina kasnije, sad ga imamo i što je, tu je. Ovo je prije svega zamjerka sviračima, aranžerima i producentima albuma, koji su me vratili u prošlost, jer mislim da se spretnijim producentskim poslom i odabirom svirača moglo napraviti mnogo više.

Slušajući album podijelio sam ga u tri dijela, koja su mi se nekako koncepcijski podudarala.

Prvi sam nazvao Alanis, jer su me te pjesme podsjetile na radove popularne kanađanke nekako iz tih godina. Tu spadaju Sama, Crni mjesec, Sjene i Nismo bogovi.

Drugi nosi naziv Zombie jer me pjesme podsjećaju na poznatu pjesmu Cranberriesa. Tu se nalaze Lica i Ponovno.

U treći folder nazvan Vazdazeleno ubačene su pjesme koje bi prošle u bilo kojem godišnjem dobu bilo koje godine bilo kojeg stoljeća. To su Nikada, koja je izrasla i nadmašila originalnu Mr. Fool, koju je nekada izvodila na engleskom, i predivna balada Nebo (iznad krovova).

Naslovna pjesma je uspješan križanac sva tri foldera i ujedno pjesma koja nosi album i ulijeva povjerenje u Sabinine mogućnosti koje bi, sudeći po toj pjesmi, mogle biti veće nego što to većina materijala pokazuje.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 06/05/2015