Zadnja večer je bila večer ženskog pisma. Čini mi se malo nevjerojatno kako je od osamnaest bendova samo četiri koja bi mogli nazvati ženskima obzirom na poplavu ženskih izvođača u zadnje vrijeme. Publika je dostojno popratila zadnju trojku izvođača.

Mali pogon je bio nešto više od polovice pun, ništa spektakularno, ali puno bolje nego prošli put. Prvi su nastupili F5. Prilično enigmatski bend, osim činjenice da su nastali iz nekadašnjih Fali V. Moram priznati da nisam upoznat sa radom Fali V, ali ovo što sam ovdje vidio je definitivno bolje. Kostur je sačinjen od čvrstog funka, dok bend po potrebi ubacuje koje god elemente treba. Pa tako imamo ulete psihodelije, reggae, r'n'b, soul, jazz, world... Najlakše bi bilo opisati kao da su se Prince i Sun Ra našli sa George-om Clinton-om u Zemlji čudesa, nešto slično kao Vrooom! u doba albuma Ventilacija i Evolucija. Pjevačica Nikolina Kovačević je posebna priča. Em što pjeva, em što izgleda, em što ima scenski nastup, kompletan paket. Nekakva osnovna boja vokala je nalik na Macy Gray ili Anastasiu, ali bez problema može otpjevati i reggae, jazz ili orijentalno, a zna imati i trenutke ludila kao Nina Hagen. Bez premca najbolji nastup na ovom festivalu. Trenutno su u procesu snimanja albuma, ali sumnjam da će moći replicirati ovu energiju u studiju.

Nažalost netko je morao nastupiti poslije njih. To je bila Sabina Herman iliti Queen of Sabe. Do sada je uglavnom nastupala akustično samo sa gitarom, ali za potrebe ovog festivala je amplificirala zvuk te odlučila nastupiti sa punokrvnim bendom. Budući nisu sve pjesme bile pogodne za bendovski zvuk, neke pjesme su ostale u prvotnom aranžmanu. Tako se nastup sastojao ili od konvencionalnog pop/rock zvuka sa melodijskim strukturama koje najviše podsjećaju na devedesete i Alanis Morissette ili Sheryl Crow ili od akustičnih balada koje su bile dosta slične jedna drugoj. Tu i tamo bi se ukazala malo jače izražena dinamika glasno-tiho koja je dosta podsjećala na Shannon Wright, pogotovo zbog izmjene ekstrema kada bi se iz jedva čujnog šapta naglo prelazilo u vrisak. Neloš nastup, ali ništa što će ostati u pamćenju neko dulje vrijeme. To je ipak muzika koja se sluša u slušalicama ili na nekim intimnijim mjestima.

Zadnja je nastupila Sara Renar. Ona je okusila nešto malo slave sa prvim albumom Djeca. Tada je zvučala, najjednostavnije rečeno, kao Queen of Sabe sada. Od tada se očito puno toga promijenilo. Sada to više sliči na neki čudan experimentalni psihodelični trip-hop. Veliku većinu vremena Sara koristi loop-ove svojeg glasa koji se onda neprestano ponavljaju uz ogromne beat-ove. Sara je također promijenila način pjevanja. Umjesto melodičnog pjevanja, sada glas koristi više kao instrument kojim dočarava atmosferu. Za to isto više-manje služe i ostali instrumenti. S jedne strane, mogu razumjeti zašto je Sara učinila ovakav preokret, ipak su zvukovno slični albumi FKA Twigs i Kelele bili univerzalno hvaljeni, ali opet sa druge strane, to je ipak muzika na koju se mora priviknuti. To može biti itekako zahvalna muzika, ali ne baš u ovom live izdanju jer definitivno ne postiže onaj utisak kakav bi postigla kad je se sluša onako kako bi trebalo, sam u mraku. Moram priznati da me Sara iznenadila, ali sigurno ću je provjeriti još koji put uživo jer imam neki osjećaj da je nabasala na nešto veliko, ali da je još preduboko zakopano.

tomislav // 07/11/2014