Za većinu publike Jared Warren i Coady Willis su vjerojatno samo kratkotrajne karike koje su obogaćivale proširenu sekciju The Melvins gdje je prvi lupao bubnjeve, a drugi bio basist u periodu od 2006. do 2011. No, njih dvojica su prije suradnje s King Buzzom imali bogatu karijeru radeći u Karp, The Tight Bros From Way Back When, The Whip, Dead Low Tide i Murder City Devils, a ovaj bend Big Bussines su pokrenuli još sredinom prošle dekade kad su se 2005. oglasili debi albumom "Head for the Shallow". Godinu kasnije su se preselili u L.A. i odmah ih je upecao King Buzzo da mu postanu tour muzičari i priključe se na albumima "A Senile Animal" (2006), "Nude With The Boots" (2008) i skroz šašavom "The Bride Screamed Murder" (2010), a onda su shvativši da svoj vlastiti projekt ostavljaju da trune u prostoru crvotočine odlučili napustiti čupavog debeljka i naštancali još dva albuma, dok im ovaj najnoviji četvrti na svjetlo dana dolazi 29.V 2015. S ljubaznošću europskog promotera Creative Eclipse PR i distributera Broken Silence uručen nam je mjesec dana ranije na pregled i analizu.
Nema se tu šta puno pričati i pojašnjavati, sve je ovo vrlo slična The Melvins figura u stoner/sludge stilu (gitaru svira Scott Martin), no kraća uvodna "Chump chance" razara divljačkim tribal ritmovima i višeglasjima, specifičnim tkanjem onog otkačenog "The Bride Screamed Murder" za kojeg je sad očito da je ovaj dvojac najzaslužniji za kolaž dobro smišljenih zajebancija, kompleksnija "Trees" dokazuje kako su obojica došli iz hardcore korijena koje su smirili u intuitivne seanse prog aranžmana, a najžešća i najmračnija "Doomsday, today!" da njihov spektar seže čak i do natruha mekšeg black metala. Psihodelične sfere su im ovdje vrlo česte u glazbenoj manipulaciji s kojom odlično barataju i očito je vole degustirati s aspekta mnogih priloženih solucija, a osobito u stalnim vokalnim korespodencijama Big Guy Jared Warrena za kojeg neprestano visi nad glavom Kyuss i rani Soundgarden.

Zanimljiva je i cijela koncepcija albuma prizivajući metafore o džungli, borbama s apstraktim bićima mada se može sasvim slobodno pretpostaviti kako je u igri cijela Orwelova 'životinjska farma' u divljini što se odnosi na ljudsko stanje duha i uma, a u prilog tome idu i dvije lingvističko-pomahnitale teme "No vowels" i "Our mutant" radeći sprdačinu od nekih društvenih struktura poistovjećujući ih sa statusom doseljenika u USA koji ne znaju niti pravilne izgovore i upotrebu samoglasnika. Možda, da su jače to ispoljili, obje pjesme bi isplivale kao eksperimentalniji dio albuma, dok je posljednja "Lonely Lyle" veoma otužna doom/sludge slika izbornih predrasuda razvučena u čak 9 minuta kao da su osuđeni bdijeti nad mrtvim tijelom s whiskijem. Njihov promoter tvrdi da su parni valjak, ali na sreću, ne onaj naš, križani sa Slayer jebačinom Creedence Clearwater Revival. Zar to nije dobra preporuka?

Naslovi: 1.Chump chance, 2.No vowels, 3.Battlefields, 4.Trees, 5.Aurum, 6.Doomsday, today!, 7.Heavy shoes, 8.Our mutant, 9.Lonely Lyle

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 01/05/2015