Nitko ne bi trebao ostati začuđen ako do sada nije čuo za sarajevski hardcore bend Protest. Sarajevo ionako vrlo malo daje u okvirima underground scene, čak najmanje od svih metropola bivše federacije uključujući i Podgoricu, a i sama povijesna krivulja benda je uglavnom mimoišla zbivanja vezana uz internet komunikaciju. Praktički, onaj prvi radni elan od osnutka 1990. zavijen je u četiri godine aktivnosti pod najgorim mogućim uvjetima ratne katastrofe kad je svima osim bendu i još nekoliko entuzijasta bilo čudno i neobično da se može svirati dok po gradu pršte bombe i snajperi. 1994. su uz pomoć Radio ZID-a i scene Obala činili gradski underground fenomen Rock under siege svjesni da im svaka proba i svirka može biti posljednja, dešavale su se promjene članstva, uz mnogo truda i muke su ostvarene dvije kompilacije "Rock under siege '95" i "Rock under siege B" (1996), Protest je nastavio narednih 5 godina raditi u egzilu po skvotovima Zapadne Europe, a između ostalog nastupili su i na Art&Music Festivalu 1997. gdje su za osvojeno prvo mjesto dobili snimanje debi albuma objavljenog za ljubljansku Založbu FV. Iste godine su nastupili kao predgrupa U2 na sarajevskom Koševu, a kad se naoko sve smirilo i trebalo krenuti s pravom karijerom, 1998. se prva postava rasturila. S drugim ljudima je frontmen Damir Nevesinjac uspio realizirati još dva albuma "U zemlji karijesa" (2001) snimljen u mostarskom Pavarotti Centru i kompilaciju "Izložba nervnih poremećaja grupe autora" (2003), a onda se rad benda povukao mimo medijskih radara zaobišavši i internet. Tek koncem 2014. se oglasio novim studijskim albumom "Ljudi, selo tone" i odmah potom s ovim najnovijim "Stara koka" za kojeg tvrde da su ostaci pjesama koje nemaju šanse da postanu hitovi.

Sad, tko će osim njih samih znati čemu ovakva promotivna izjava, no ne bih sa sigurnošću prihvatio ovakvu tezu. Produkcija je nešto tankija, ali pjesme su ajnc-a, uronjene u sirovi proto post-hardcore (sami kažu da najviše obožavaju Bad Brains) s ponekim namjernim iščašenjem u folk-disco funk-elektroniku ("Bosnia"), ska/turbo-folk ("Globus"), sprdačinu na Eddy Grantov "Living on the frontline" ("Koračnica gimnazije X") ili kozmopolitski cover The Doors "L.A.Woman" oivičen harmama syntha ("La femme"), pa i predirektnu lirsku konfrontaciju ('smrde ti noge draga' - "Hit mjeseca", ajojoj, hahaha). Nego, njihov najjači temelj su sjajne satire na urbani pojam života Bosanca u r'n'r stvarima, ali umiju isporučiti nekolicinu iskonski punih hardcore pjesama poput "Rad motora", "Oh captain", "Manijak", "U zemlji karijesa", "Underground", "Žao mi je", "Znaš mene", punk-rokačinu "Ti znaš" ('ti nisi alkoholičar, već čovjek koji pije') i očajno depresivnih "Sarajevo feeling '93.", "Boško Buha", ili završnu "Žuta tempera" pod primjetnim post-punk/gothic utjecajima.

Upravo u tim relevantno satkanim hardcore kompozicijama ističe se globalni žanrovski stav prepleten socio-političkom i društvenom klimom Sarajeva od samih ratnih 90-ih naovamo sa zemljom punom dobre hrane, mesa i kajmaka, ali i opljačkanom gologuzom sirotinjom, političkim poltronima neosjetljivim za suživot s rajom, kao i zatucani mentalitet dobro znan još od sarkazma novog primitivizma. Osjeća se da su pjesme nastajale u različitim fazama s različitim postavama i diferencijalnim tonskim performansima s obzirom da je kroz bend prodefilirala ekipa koja može popuniti kompletnu nogometnu momčad zajedno s rezervama i stručnim štabom, pa tako sasvim logično uz domicilni hardcore-punk iskoči hardcore-rap, reggae, post-punk ili neke spomenute vanžanrovske pošalice o karakterističnom svjetonazoru poznatom iz viceva o Muji, Hasi, Fati i Sulji. Dakako da je bend daleko originalniji kada je ozbiljan, angažirano osvješten i mračno raspoložen, no kakav bi to bosanski lonac bio bez specifičnog lokalnog humora i obaveznog tradicijsko-folklornog mita koji se gaji o Bosancima. Sva sreća što Protest doživljava takav humor i vic na razini inteligentno osmišljene zajebancije, inače bi se neke pjesme uplele u žabokrečinu Plavog orkestra i Bijelog dugmeta, a tad bi sav onaj angažirani i daleko kreativniji duh benda posve izgubio na svome autorskom legitimitetu.

Da nema hitova? O, ne bih se složio...

Naslovi: 1.Boško Buha, 2.Bosnia, 3.Čekić (s leđa), 4.Globus, 5.Hit mjeseca, 6.Koračnica gimnazije X, 7.La femme, 8.Manijak, 9.Oh captain, 10.Pazi extazi, 11.Rad motora, 12.Roza, 13.Sarajevo feeling '93., 14.Šiljenje, 15.Ti znaš, 16.U zemlji karijesa, 17.Underground, 18.Žao mi je, 19.Znaš mene, 20.Žuta tempera

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 26/04/2015