Osnovani 2004. u Milwaukee-u (USA), ovi brutalni 'svašta pomalo' momci naredali su 4 studijska albuma, nekoliko EP-ija i split izdanja i onda nakon 10 godina karijere po prvi puta odlučili objaviti svoje najnovije, peto izdanje i na starom kontinentu. Kažu da podržavaju svaki oblik D.I.Y. izdavaštva i djelovanja, da su totalni underground i da daju podršku svima koji tako rade.
Kako nemaju ama baš nikakvu drugu biografiju, a na web stranici gotovo da ne daju nikakve podatke, čak nema niti imena članova, iz ovog polusatnog urnebesa jedino se može zaključiti da nemaju ama baš nikakve milosti, a pogotovo ne nježnosti. Ipak, uspio sam iskopati s jednog izvora na kome bi se to najmanje moglo očekivati da su članovi Brian Morrison, Chris Elliot, Cory VonBohlen i Jesse Smith. Skoro sve pjesme su im nabijene ultrabrzim blastbeatovima ne štedeći ni instrumente, a ni frontmenovo grlo koji se dere i vrišti iz petnih žila, produkcija je sirova, prilično prljava, ali u svemu tome ima nekih vrlo prijatnih konzekvenca. Gitare niskih štimova su vrlo melodične u svojim tremolo-riffovima, a kompozicije im imaju skladno uravnotežene aranžmane s ponekim lakšim breakovima, primjerice u uvodnoj "Vengeance". Osim toga gitare su kombinacija noisea, punk-hardcorea i blacka, pa tako u narednoj "Carrion" više ne znate kroz koji žanr prolaze. Može biti obadvoje jer i vokal u lakšoj dionici pokazuje punkersko-hardcoreašku bahatost. Zanimljiva je melodična sprega glavnog gitarskog motiva kroz frenetičan kaos "Never forget" kojeg moduliraju s nekoliko različitih varijacija. Vidi se da gitaristi imaju mašte premda gotovo ne koriste solaže i staccata, već samo riffove, tremola i legata. S pjesme u pjesmu neprestano upriličavaju dvodjelne aranžmane - prvi dio je frenetičan, a drugi dio lakši, s time da je svaka naredna u lakšem dijelu 'tromija', a onda odjednom iskoči posve troma "Blood" u kombinaciji teškog sludgea, dooma iliti najsporijeg black/hardcore-punka, dok je središnji dio opet pun blastbeatova u najvećoj brzini, a završnica je troma.

S vremenom sve ove njihove inverzijske sheme u aranžmanima postaju dosadnjikave i tek se samo može nagađati kako će iduća izgledati. Jedino što ih u tome spašava su te gitarske melodije i nešto zanimljivija naslovna skladba "In thy name (hell's insanity)" gdje su posljednji dio uokvirili u mračan drone. Inače, sve ovo smo već i ranije čuli.

Brutalno jeste, melodično, pa i zanimljivo u toj kombinaciji urnebesnih galopirajućih kaosa i lakših dionica, ali baš ništa posebno.

Naslovi: 1.Vengeance, 2.Carrion, 3.Never forget, 4.Vultures, 5.Blood, 6.In thy name (hell's insanity), 7.Forfeit, 8.Delusion

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 18/08/2014