Pa jel' moguće da je prošlo već punih 5 godina od posljednjeg Keep Of Kalessin albuma? Zvuči nevjerojatno, ali jeste. I desile su se znatne promijene: ovaj bend iz Trondheima više nije četverac kojeg smo nekoliko puta gledali u Zagrebu (gledao sam ih najmanje 2-3 puta), otišao je plavokosi frontmen Torbørn 'Thebon' Schei, a vokale je preuzeo alfa i omega Arnt 'Obsidian C.' Grønbech bez kojeg sastav ne bi niti biti moguć. Čovjek svira sve osim bubnjeva koje i dalje mahnito luđački i kronometarski, ma abnormalno točno u dlaku poput ritam mašine lupa Vegar 'Vyl' Larsen. Treći čovjek je basist Robin 'Wizziac' Isaksen i možete ovome bendu spočitavati šta god hoćete da su ovakvi ili onakvi, loši, užasni ili prebrutalni, tj. da vam se nimalo ne dopada ono što oni rade, ali meni se itekako sviđaju baš upravo zato jer nisu onakvi kakvima se metalci obično smatraju u žargonu relativno neupućenih ljudi.

Bez starog frontmena ovo je sasvim novi bend s priličnim arsenalom novih i prohodnijih ideja, štoviše, može se slobodno reći da je Obsidian C. pronašao idealnu formulu izuzetno uzbudljive glazbe i tematike zbog koje ih mnogi smatraju šarlatanima. Ma, dajte, ne drobite bezveze. Ajd da vam nešto objasnim: s vlastitim sinom gledam mnoštvo crtića i animiranih filmova. Impresioniraju ga čudovišta, nadrealne stvari, bajke, leteći dvorci, zmajevi, raznorazne kreacije, dakako i medvjedići i životinje, a ono s čime se mozak jednog petogodišnjaka ne želi zamarati jest čovjek i njegovi postupci. Živi u bogatoj mašti i obožava se igrati, a ovi Norvežani upravo rade bajke s aždajama, nemanima i zmajevima. I šta je sad tu loše? Njihov novi album "Epistemology" je prepun veličanstvene lirike o zmajevima, a ako ste gledali primjerice film "Reigin of Fire" s Christian Baleom, onda vam je sve jasno koliko uzbudljiv može biti jedan ovakav ekstremno nabijen death/black album. Za maštu onih koji je imaju, a oni koji je nemaju, moje saučešće.



Mnogo klavijatura, symphonic-progressive strategija, gordih aranžmana i sjajnih tehničkih bravura protkano je na nešto manje od 60 minuta gdje se jednostavno ne zna koja je pjesma bolja. Radnja teče spontano poput crtića, puna je imaginacije i bespotrebno je pričati o njenom sadržaju s isprepletenim fikcijama u kojima je Obsidianov vokal čist i vrlo pjevan s razgaljenim arijama gotovo bez ijednog grčevitog 'growla' koji se doduše pojavljuje u dvije najkraće, završne pjesme "Anima mundi" i "Novae ruptis" što zajedno čine nepune 3 minute. Ali sav prethodni dio materijala je čista sanjarska bombetina od bajke o zmajevima za koju bi uistinu vrijedilo napraviti crtić. Nema potrebe objašnjavati pjesmu po pjesmu, oduzelo bi previše prostora i vremena. Sve su podulje dužine, ima ih čak i po 10 minuta (sjajna "The spiritual relief" i naslovna "Epistemology"), a karakterizira ih ekstremno nabijen ritam s klasičnom uvod-strofa-refren-solo shemom, no redovito se raslojavaju u melodijska poglavlja s progressive konotacijama, a ponekad i lakšim sekvencama, no one su manje bitne. Taj gitarski rad i općeniti dojam ovog trojca su razbarušene skladbe u kojima ne manjka catchy solaža, epskih naracija ("Dark divinity"), grandioznih glamuroza ("The grand design"), temelja za frenetični headbanging ("Introspection" s bogatim vokalnim arijama), savršeno plastičnih tretmana bubnjeva (uvodnik u vrlo pjevnu i riffoidnu "Necropolis") ili pomahnitalo nevjerojatnog ritma da se padne u nesvijest ("Universal core"). Ima stvari u kojima se jednostavno ne može vjerovati da bubnjar umije biti ovoliko pedantan i koncizan sprinter. Vegar je vjerojatno najbolji, najkoncizniji i najbrži bubnjar na cijelom svijetu. Barem po mom mišljenju.

Ja bih ovome albumu rado dao čistu desetku kao primjer za savršenstvo bajke pretočene u ekstremni black/death metal. Ako jednog dana Walt Disney uskrsne iz leda, možda mu netko pojasni da se u međuvremenu rodio ovakav brutalni glazbeni rock žanr (metal 1966. još nije postojao) koji ide njegovim stopama i pri tome ga nadebelo nadmašio ne pričajući samo djeci, već i odraslima. Album jednostavno frca s obiljem potencijalnih hitova i teško ga je zaobići. Samo laici će odstupiti od ovog fantastičnog i bajkovitog zvučnog štiva. Ne dozvolite si da vi budete jedan od njih.

p.s. da ovakav album napravi neki hrvatski ili regionalni bend, teško da ne bi bio prepoznatljiv kao 'naše blago metal kulture'. Fučkaš Motore, Čarobnjake, Kamione, Vagone, Kraljice smrti, Paklene vozače, Mornare u modrome grobu i ine, odavno prohujale fermentacije. Ovo je sasvim drugačiji autorski pristup sa savršeno dobrom i ekstremno nabijenom metal bajkom.

Naslovi: 1.Cosmic revelation (intro), 2.The spiritual relief, 3.Dark divinity, 4.The grand design, 5.Necropolis, 6.Universal core, 7.Introspection, 8.Epistemology, 9.Anima mund, 10.Novae ruptis

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 17/02/2015