Dva tipična brutal black metal banda i jedno fantastično iznenađenje u obliku švicarskog elektronskog industrial-metal sastava Samael koji su nastupili u sklopu svoje dvotjedne Solar Soul Balkans turneje.

U jednom potpuno ludom danu za mene koji je imao slijed nespojivih i nepovezanih događaja (5 sati čekanja na zaraznom odijelu jedne klinike uz spominjanje cijele familije dičnom ministru zdravstva, svađa sa osobljem dotične klinike, 3-satno snimanje emisije "Garaža" sa The Orange Strips na HTV + nekoliko domaćih, kućnih radinosti koje nemaju veze s mozgom...), dan se okončao sa heavy metal koncertom... Uz sve što sam tog dana proživio još je jedino manjkala dobra tučnjava da izbacim svu frustraciju tog dana iz sebe, no od uvijek mirne i složne zagrebačke metal publike tako nešto se teško moglo očekivati. Stoga sam hedonistički i na najljepši mogući način okončao ovaj za mene posve neobičan dan. Boogaloo klub je ovog puta bio osjetno prazniji nego inače kada su u pitanju metal bandovi, tako da su prvi večerašnji akteri NOCTIFERIA vjerovali ili ne izašli na pozornicu pred jedva prisutnih 10-ak ljudi u dvorani. Dio publike je u to vrijeme još bio ispred kluba, dobar dio njih se zabavljao u predvorju, a djelomično sve njih skupa nije niti pretjerano zanimao ovaj sasvim solidan slovenski kvintet. To su dva gitarista, bubnjar, basist i solo pjevač koji se vrlo dobro pripremio na čistom hrvatskom jeziku za komunikaciju s publikom čija se cifra tokom koncerta podigla na nekih 150-tak duša. Band se predstavio kao opako brz i agresivan black metal sastav, te su uz materijale s albuma "Baptism At Savica Fall" i "Per Aspera" odsvirali i nekoliko novih kompozicija od kojih se istaknula "Democracy". Imali su odličan scenski nastup, ali su po svemu sudeći još uvijek nedovoljno zanimljivi za večerašnju publiku koja je očito došla zbog nečeg drugog. Osobno sam mislio da će večerašnji headlineri biti norveški KEEP OF KALESSIN, te me iznenadilo kada su upravo oni izašli na pozornicu nakon kratke pauze od nekih 15-ak minuta. Fakat su odličan band uživo s jednostavnom formacijom bubnjevi, bas, solo vokal i gitara, te je izostao peti element - klavijature koje inače svira jedini iz prve postave, gitarist Obsidian C. Njihov drugi gitarist Cernunnus Tor-Helge Skei koji zna uskakati samo za potrebe koncerata večeras nije bio prisutan, a interesantno je da basist Wizziac svira bas sa 5 žica. Stoga su se uglavnom orijentirali na repertoar koji je bio sastavljen od njihovih starih albuma "Through Times Of War" (1997), "Agnen: A Journey Through The Dark" (1999) i "Armada" (2006), dok su sa najnovijeg "Kolossus" (2008) odsvirali tek 2-3 naslova uz poneku novu skladbu koje pripremaju za naredni peti album. No, band unatoč velikim pohvalama da su fantastičan koncertni sastav večeras nije imao svoju publiku, a izgleda da je u Hrvatskoj niti nemaju što je prilično čudna stvar budući da su vrlo slični i srodni austrijski Belphegor i američki Nile pred punih 5 mjeseci dobrano napunili isti prostor. No, band je otprašio izuzetno moćan serijal jednosatnog klasičnog ultra-brzog black metala u kojem je glavna scenska opservacija mahnito kovitlanje dugim kosama. Čovječe, kako im se samo ne zavrti u glavi od tolikog mahanja... Nakon završetka svirke polovina publike je odmah pohrlila na šank, a band se sam pozvao na bis. Malo je bilo otužno vidjeti ovako kvalitetan koncertni sastav pred prorijeđenom publikom u kojoj se moglo uočiti tek nekoliko istinskih fanova koji su čitavo vrijeme uživali u njihovom nastupu. Izgleda da našoj publici rad ovih turbo brzih Norvežana još uvijek nije dovoljno zanimljiv i ovdje imaju minorni underground status. Ne vjerujem da je cijena karte od 65/90 kn bila toliko presudna da su uspjeli okupiti ispred pozornice nekih 300-400 ljudi, onako taman za ispuniti primjerice KSET ili Galeriju SC-a. Šteta. A onda je usljedilo pravo iznenađenje, barem za mene koji sam površno pratio dosadašnji rad švicarskog banda SAMAEL. Kada su izašli na pozornicu, u Boogaloo je zavladala potpuno drugačija atmosfera. Sva publika koja je do tada prethodna dva sastava ispratila s hladnjikavim i gotovo nezainteresiranim feedbackom ili se manje-više koncentrirala po predvorju i šanku, nagrlila je u dvoranu koja se tek tada ispunila onako pristojno da je odavala dojam sasvim dobre posjećenosti. A kada je band krenuo sa svirkom, podigla se temperatura, podigle su se ruke u zrak i stvorila se izuzetno darkerska atmosfera. Band se predstavio u svojem komercijalnom izdanju bez ranih thrash, black i doom metal svojstava, tako da su se orijentirali uglavnom na opus albuma "Passage" (1996), "Eternal" (1999), "Reigin Of Light" (2004) i "Solar Soul" (2007). Prije svega, Samael sa klasičnim metalom ima vrlo malo bliskih poveznica. Osim basiste i vodećeg gitariste koji imaju duge kose, frontman-gitarist s plavom kratkom prorijeđenom kosom i širokim hlačama poput suknje djeluje kao pop zvijezda iz primjerice Scissor Sisters, dok se gotovo nevidljivi klavijaturist i glavni elektronski meštar sa 'skinhead' frizurom po imageu više uklapa u neki electro-body industrial i hip-hop stil nego li u metal sastav. No, kako po imageu, tako i po zvuku, Samael se debelo izdvaja iz uobičajenog metal konteksta i više sličnosti imaju sa primjerice Rammstein, Ministry, The Young Gods, žestokim radovima Front 242, Das Ich ili elektronskim metal senzacijama poput američkih Genghis Tron i norveških Red Harvest. U njihovom zvuku nema niti trunke klasičnih metal obrazaca, već obilja electro-industriala koji je oivičen distorziranim gitarskim riffovima, dok su im pjesme mahom plesne u žestokom pop formatu s povremenim izletima i u h/c ritmove. Priznajem da ih nisam tako doživljavao u onoj fazi kada su počeli koncem '80-tih i početkom '90-tih (opus iz druge polovice '90-tih mi je posve nepoznata stavka), no činjenica je da su ovdje u Zagrebu nevjerojatno popularan sastav (popularniji od primjerice spomenutih The Young Gods) i velika većina večerašnje publike je gotovo sve pjesme ispratila skoro sa zborskim pjevanjem i ovacijama. Scenski su fenomenalan band, frontman je živo čudo od lidera koji samo jednim migom aktivira audijenciju, a muzika koja je mahom elektronski industrial-metal pokreće noge i tijelo na ples i đuskanje. Za mene, ovo je bilo prvorazredno iznenađenje koje već sada stavljam u red najboljih koncerata inozemnih izvođača za 2009. godinu. Jednostavno fantastičan scenski band koji uz to zvuči odlično, moderno i originalno. Mogli bi još koji puta svratiti u naše krajeve.

horvi // 08/02/2009

> vidi sve fotke // see all photos