Ponovno još jedan odličan Frankov album, ovaj puta konceptualan koji pričom nosi u život tinejdžera i njegovih faza odrastanja, problema, zabluda, impresija…

Frank je ponovo zakoračio u područje u kome s lakoćom barata orkestracijama, zahtjevnim aranžmanima i raznovrsnim kompozitorskim dosjetkama. Bez mnogo naslanjanja na prošlost i čežnje za zvukom Pixies, ovdje je prošarano bogatim kosturom niz interesantnih aranžmana ("The vanishing spies", "Superabound", "I want to live on an abstract plain"), finih melodija ("Speedy Marie, "Fiddle riddle"), otkačenih zvučnih i vokalnih finesa ("Whatever happened to Pong?", "Thalassocracy", "Two reelers"), orkestracija ("Fazer eyes", "I could stay here forever"), raznolikih izleta u gitarske i klavijaturske solaže… Sve u svemu, vrlo bogata šarena glazba koja podjednako zagovara i rock i pop u vrijeme kada su u trendu bili "alternativni" izvođači odvrnutih i bučnih gitara, no oni očito nisu bili suviše interesantni za Frankovo glazbeno istraživanje.

Uz hit singl "Headache", Frank je priskrbio i medijsku potporu MTV-a gdje je nastupio u dvosatnoj emisiji "120 Minutes" Paul Kinga predstavljajući najomiljenije izvođače. S albuma treba izdvojiti i netipičnu skladbu - "Ole mullholland", diskoidnog ritma u kojoj su najvažniju ulogu odigrale specifične Frankove gitarske solaže. Unatoč bogatom sadržaju i visokom kreativnom autorskom umijeću, album nije ponovio uspjeh prethodnika.

horvi // 27/06/2004