Što očekivati od novog Pink Floyd albuma? Kratko i jasno - ništa osobito.

Nema se što ovdje previše poticati da je osim, Bogu hvala, uz The Rolling Stones, najveći rock bend svih vremena još uvijek živ i da će biti aktivan barem za promociju novog, nadolazećeg albuma "Endless River" koji izlazi za par dana. Rick Wright (klavijature) je umro 15.IX 2008., Roger Waters koji je još koliko-toliko uspio održati rejting velikog imena nije u bendu od 1985., a jedini preostali su gitarist i vokalist Dave Gilmour i bubnjar Nick Mason. Syd Barrett koji je bio najglavniji 'Pink' premda je radio samo prvi album "The Piper At The Gates Of Dawn" (1967) i djelomično sudjelovao na drugom "A Saucerful Of Secrets" (1968) umro je 7.VII 2006. gotovo potpuno zaboravljen. Ekipa benda mu čak nije niti došla na sprovod jer nisu uopće znali gdje živi. Jadno, posve jadno, mada su mu neprekidno uplaćivali novce na račun s kojeg nikad nije podizao novce. Njegovoj sestri Rosemary je navodno ostalo u nasljedstvo oko 2 milijuna funti (oko 19 milijuna kuna) od tih uplata. Isuse Kriste, koliki su to novci...

Pa kaj onda uopće trabunjati? Koga tu više zanima muzika i novi album Pink Floyd?

Ali, tek toliko, reda radi, nakon punih 20 godina Gilmour je kao pravni nasljednik svih prava na ime benda odlučio napraviti vjerojatno zadnji album izvlačenjem nekih pjesama i snimaka nastalih u vrijeme očajno lošeg "Division Bell". Ovaj prvi singl "Louder than words" uopće nije glasniji od riječi, posve je patetična pjesma koja se s razlogom nije našla na albumu i strahovito je dosadna. Malo klasičnog ambijentalnog uvodnika (piano je svirao Rick Wright), staccato gitare i tromi, taj užasno tromi tempo s kojim su se proslavili u melodiji koja neopisivo asocira da će svakog trenutka iznjedriti "Hey you". Lirika je bezazlena (djelomična potpisnica je Gilmourova supruga Polly Samson), bolje bi je napisao i neki naš zabavnjak. Nitko zdravog razuma s obzirom na veliku prošlost benda ovakvoj pjesmi neće posvetiti pažnju, ali samo na račun tog ogromnog značaja i osobitosti Gilmoura s kojom je uspio privući tokom kasnih 80-ih i ranih 90-ih milijune novih obožavatelja imati će strahovito veliku podršku onih rođenih od barem 1977. naovamo. Odnosno onih koje uopće ne zanima što su ustvari Pink Floyd.

Posve promašeno i patetično.

ocjena albuma [1-10]: 3

horvi // 28/10/2014