Preostali preživjeli heroji legendarnog Coila nakon smrti dva vitalna člana Petera Christophersona i Johna Balancea - Ossian Brown (Cyclobe), Danny Hyde (Aural Rage) i Thighpaulasandra ponovno su nakon više od 20 godina udružili snage s Nine Inch Nails i realizirali remiksirani EP. Da podsjetimo, još davne 1992. Trent Reznor i ekipa su ih pozvali da im remiksiraju pjesmu "Gave up (open my eyes)" s najboljeg i najznačajnijeg EP-ija "Broken" (1992) te je njihov rad objavljen na remix EP-iju "Fixed".

Upravo s tom pjesmom i otvaraju ovaj polusatni majstorski rad mada se remiks ništa bitnije ne razlikuje od onoga odprije dvadesetak i kusur godina što dovoljno govori kako je rad Coil i dalje moderan, te koliko je svojevremeno bio avangardan, a nažalost i potcijenjen. Preostali dio materijala su 3 pjesme sa NIN albuma "The Downward Spiral" iz 1994. koje su već pune dvije decenije neizostavni dio njihovih koncerata, kompilacija, te su se nekoliko puta pojavljivale na izdanjima u obliku remikseva ili B-strana singlova i EP-ijeva. Riječ je o hitu "Closer" koji je dobio za ovu priliku vrlo dugačak mantričko-ambijentalni sadržaj u kome se preostale 'duše' bacaju u svoju prepoznatljivu ezoteriju razbaštinivši Trentov vokal u prve 3 minute na škripavu noise/vox tehnologiju svojstvenu njima sukladnog Genesisa (Throbbing Gristle) koji je na posljednjem NIN albumu upriličio jedan bonus remix. Plesni tempovi, kao što se moglo i pretpostavljati došli su kroz trans nakon gotovo 4 i pol minute s mnogim reminiscencijama prošlosti industriala kome Coil trojac udahnjuje i neke nove elemente s mnogo eksperimenata, mitraljeza, iskrivljenih zvukova, stereofoničnih efekata i obaveznom psihodelijom. "The downward spiral (a glided sickness)" je također mantrička majstorija nepravilnih, istrzanih i izlomljenih zvukova u kojima su se naigrali do mile volje pretvorivši Trenta u kombinaciju horror-black/dark patetičara izašavši ponovno iz okvira žanra u avangardu eksperimentirajući vokalima, halovima, delayom, echo efektima i hipnotičkim skakanjem s percepcije na percepiju. Pravo oličenje 'duša' pristiže kroz zastrašujući drone "Eraser (reduction)" kao da pokojni Balance i Christopherson prodiru s onog svijeta plašeći živuće o sudbinama koja ih tek čeka, a ista "Eraser (Baby Alarm remix)" navodno je bila remiksirana još davno prije samo se Trentu izgleda nije dopala zbog mnogo čega. Točnije tada je još bio mlad i zelen, te nije gledao u budućnost glazbe onoliko koliko su daleko širi horizonti bili njegovih znatnije iskusnijih uzora.

Ne treba uopće dvojiti da je ovdje savršenstvo i dotjeranost industriala, elektronike, noisea i eksperimenata došlo do potpunog izražaja, te da fanovi oba benda u potpunosti dolaze na svoje. Nešto više publika Coil nego li NIN koji su i u novoj inkarnaciji sa posljednjim albumom "Hesitation Marks" (2013) dokazali svoju suvremenost i rasplesanost, no daleko je zbog same glazbe i umjetnosti, barem po meni važnije i vrednije to što Brown, Hyde i Thighpaulasandra ulijevaju nade kako postoji šansa da Coil ipak kao bend nisu rekli zbogom i da se mogućnost za njihov zajednički rad ipak nazire negdje u budućnosti. Nadajmo se skoroj.

Naslovi: 1.Gave up (open my eyes), 2.Closer (unrecalled), 3.The downward spiral (a glided sickness), 4.Eraser (reduction), 5.Eraser (Baby Alarm remix)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 06/04/2014