home > mjuzik > Live

kontakt | search |

F.O.F.: Live (Slušaj najglasnije, 2014)

Ok, fofovci nisu komercijalni, nemaju neku medijsku podršku, ali zato su grupa koja zna svirati. I to nešto što nije toliko tipično za ove naše prostore. Da ne poznajem njihov rad od ranije, mislio bih da ovaj trio nije iz Hrvatske. Da, toliko su različiti od velike većine izvođača, posebno onih iz Lijepe naše. Lijepo je znati da ima izvođača koji njeguju glazbeni opus i ljepotu glazbe kakvu su nekad radili Big Black, Chrome, Suicide, a možda ponajviše Public Image Limited, koji su samo neke od asocijacija koje sam imao slušajući ovaj cd. Ono što neću pohvaliti na ovom live albumu je produkcija koja je jednostavno morala biti bolja. Baš zbog loše produkcije, koja je bar za klasu lošija od njihovog debuta "Not One Of Them", izgubila se prilična žestina koju bi ovaj album s pravilnim produkcijskim zahvatima sigurno imao. Pohvala zato ide dizajnu svih albuma, tako i ovog livea, gdje dečki imaju uvijek kvalitetne ideje i ekipu oko sebe.

Naravno, samim naslovom albuma "Live", kao i podatkom da je cd sniman u klubu "Klub" u Rijeci 28. 12. 2013. godine očekivao sam da će se osjetiti dašak atmosfere koju nosi klub i publika. Ovdje tog nema. Praktički publika nije prisutna, tako da imate dojam da su dečki odsvirali album sebi za gušt. Pjesme su na engleskom, ali u slučaju f.O.f.-a nikako ne mogu zamisliti da pjevaju drugačije. Gitare su žestoke, dovoljno reske da imaju onu posebnost koja ih izdvaja iz bilo kakvih standardnih šablona, a ritam je pravi industrial, na tragu Big Blacka. Vokal je jedino malo izgubljen i nije dovoljno dominantan i u prvom planu, što je po meni velika šteta. Koliko bi ovaj album prosječnom slušatelju bio prilično sličan mnogim drugim, malo dulje slušanje i grebanje ispod površine donosi različitost. Uvod u album, pjesma "Intro" u electro-body ritmu kako su to recimo radili Front Line Assembly može prilično zavarati u kojem smjeru će se ovaj album razvijati. Već iduća "Surprise" pokazuje prve zvučne natruhe ove svirke iz "Kluba" svojim uvodnim tvrdim gitarskim rifovima, kakve sam čuo kod Andya Cairnsa iz Therapy? u njihovoj pjesmi Knives. Uz sve gore spomenute izvođače ima još puno interesantnih asocijacija. Recimo, rif u pjesmi "Mac" pomalo me asocirao na L7 i njihovu himnu "Pretend we're dead". Tu ću naglasiti da "Live" ne nalikuje ovim zadnjim asocijacijama, samo neki njegovi sitni dijelovi u mojoj glavi imaju presliku na ove gore spomenute.



Minimalizam kojim diše ova grupa vrlo često se na ovom live albumu izgubi. I to u nedovoljnoj razradi pjesama, koje nakon interesantnog uvoda, ne nude mogućnost dosezanja vrhunca. S vremenom i duljim slušanjem cijela priča ovog live albuma sve više počinje naginjati jednom žestokom alternativnom gitarističkom albumu. Iznenađujuće, posebno ako se zalijepim na zvuk kakav su imali na svom debut albumu. Tad im je glazba više naginjala na ritmičnost i plesnu glazbu, gdje su loopovi i ritmovi prisutni u glavnom kadru uz neobičnu, ali ipak prisutnu, pop melodiju. Daleko od tog da tad nije bilo i ovog gitarističkog zvuka, ali je on bio ipak malo zakopan, više u drugom planu. Najlakše bi to prikazao kao negativ od kojeg nastaje fotografija. Sve je tu, samo u kontra bojama. Priznajem da koliko god su pokazali tu svoju drugu, grublju i tvrđu stranu, toliko mi sve to vuče na priču da još uvijek nisu raščistili u kojem smjeru f.O.f. želi ići. Sigurno jedan od razloga u promjeni zvuka je taj što je knjiga spala na tri slova. Od originalne postave u kojoj su svirali Paus - gitara, loopovi, Raul - gitara, pedale, Roko - vokal, Ivo - bubnjevi, Bodo - bas; danas su tu Paus, Bodo i Roko. Pjesma "Not one of them" je očiti primjer, pokazavši koliko se drugačijim pristupom može promijeniti korijen pjesme.

Nekako sam od ovog live albuma ipak očekivao više, čak puno više. Da se ipak malo ogradim, priznajem da nisam slušao drugi album "Discipline", koji bi možda bio dobar prijelaz ka ovom albumu. Možda čak i više pripremio na nešto kamo nisam očekivao da će zvuk ovih Riječana otići. Da je bar produkcija bila na istoj visini koja krasi njihov prvijenac, sigurno bi album ispao kvalitetniji, ovako je to osrednje.

Posebno mi je žao jer su dečki u drugoj polovici nultih godina milenija obećavali i to jako. Toliko da sam očekivao da će postati jedna od perjanica underground scene. Ako sudimo po ovom albumu, to se neće dogoditi. Volio bih da sam u krivu.

Naslovi: 1. Intro, 2. Surprise, 3. Scream, 4. Punk, 5. Prove me wrong, 6. Fruity nova, 7. Bitch, 8. Mac, 9. Not one of them, 10. Psychodelic lick

ocjena albuma [1-10]: 5

jura // 15/03/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Ordinary Man

OZZY OSBOURNE: Ordinary Man (2020)

| 27/02/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Saturn 63, EP

ELBROL: Saturn 63, EP (2019)

| 26/02/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Seven

ONE MINUTE WINTER: Seven (2020)

| 25/02/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Poor Man's Deluxe / Boiling Water, Dreamy Girl/This Caramel Should Cover The Earth / Ethiopian Mountains

GLIB / L.H.D. / REMEDY: Poor Man's Deluxe / Boiling Water, Dreamy Girl/This Caramel Should Cover The Earth / Ethiopian Mountains (2020)

| 18/02/2020 | pedja |

>> opširnije


cover: 2 LP

21 VEK: 2 LP (2020)

| 14/02/2020 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Live

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*