Jedan od najpopularnijih rumunjskih metal bendova (točnije crossover) ovim svojim trećim studijskim albumom snimljenim u rumunjskim i francuskim studijima dogurao je do velikih priznanja i nagrada. U domovini su i po publici i po kritici proglašeni najboljim metal bendom i vlasnicima najboljeg albuma, osvojili su nagrade za najbolji live-act i video spot, a na internacionalnom planu pristigla su priznanja iz Francuske i Švedske gdje je kritika album uvrstila na čelne pozicije najboljih ostvarenja 2013. (najniža pozicija im je no.7).

Karijeru su počeli kao tinejdžeri 1995. u malom provincijskom gradiću Seini (pokrajina Maramureş) kombinirajući progressive, alternativu, power metal i hardcore, stekli su solidnu reputaciju u rumunjskom undergroundu i nastupali po nekim takmičarskim festivalima gdje su osvajali i nagrade, a prvi demo materijal je dobio i vrlo dobre kritike. Godine 1998. pobijedili su na Top T Festivalu u Buzău i za nagradu dobili snimanje debi albuma. Nažalost, nedugo nakon što je objavljen prvijenac "Very Dirty" (Promusic Prod, 2000) kad su se stvari počele značajno okretati u njihovu korist, povukli su se u višegodišnji hiatus budući da su se članovi benda razasuli širom Europe. Ponovno su se okupili 2004. i odlučili modernizirati zvuk kombinacijom industrial metala, folka, hardcorea i elektronike. Osim u Rumunjskoj, usljedili su nastupi po Madžarskoj, Francuskoj i Belgiji, te su ostvarili i nekoliko turneja sa francuskim bendovima Tripod i Babylon Pressions, kanadskim Zeroscape i madžarskim Superbutt, a na velikim rock festivalima svirali su između ostalih sa Overkill, UDO, Crematory i Lake Of Tears. Povratnički album "Same Shirt, Different Day" objavili su točno 10 godina nakon debija u self-released/ d.i.y. izdanju, a na njemu su obradili i pjesmu Zabranjenog pušenja "Pitbull", odnosno Kusturice & No Smoking Orchestra u kojoj pjevaju vrlo kratki tekst na srpsko-hrvatskom jeziku!!! Ha-ha-ha, to trebate čuti, a za istu pjesmu je snimljen i video-spot. Ne, nije nikakva sprdačina, već odlična adaptacija ovih Rumunja na naš jezik. Čovjek čak niti ne bi posumnjao da to nije bend iz ex-Yu regije. Balkan uistinu pripada nama, Balkancima...



Album je pokupio mnogo dobrih kritika u Rumunjskoj, odsvirali su i nekoliko koncerata po Madžarskoj i Njemačkoj, 2011. objavili su svoj prvi živi album "Live In The Truck", nastupali na prestižnim Wacken Metal Battle, Peninsula Talent Stage i Global Battle Of The Bands (osvojili su drugo mjesto), a 2012. su između ostalog za rap-metal pjesmu "East west" otpjevanu i odrepanu na francuskom jeziku osvojili nagradu za najbolju kolaboraciju u kojoj sudjeluje čak 5 izvođača: Candice (Eths), K-Lee & Daniel (Tripod), Mat (Babylon Pression) i Kallaghan (Sikh, RAS). Upravo ovaj posljednji im je radio mastering ovog najnovijeg albuma u svome Massabo at 118 West Studiju u Los Angelesu. Bend momentalno čine okosnica Mihai Tivadar (gitara, synth, programi), Cristi Bălănean (gitara), Pali Novelli (bas), Vlad 'X' Ţoca (bubnjevi) i čak dva frontmena Dan 'Rini' Crăciun i Robi 'Metallistu' Rusz.

Pređimo na ovaj album... Kad sam ga prvi puta slušao, mislio sam da imaju djevojku na vokalu. Jedan od ove dvojice muških frontmena pjeva nevjerojatno visoko nalik ženskom mezzosopranu i da će vas zavarati svojim vokalnim mogućnostima u to možete biti 100% sigurni sve dok ne pogledate sliku benda da u njemu nema ženske osobe. Vauu!!! Druga stvar - ovo je nevjerojatno zabavan i istovremeno socio-politički angažiran album otprilike u fahu naših Dubioza Kolektiv, samo je razlika u tome što su ovi Rumunji daleko žešći, više metalniji, riffoidniji, brutalniji i ekstremniji, ali priča im je otprilike vrlo slična. Tekstovi su im na engleskom jeziku, razumljivi, egzotično otpjevani i odrepani s pravim balkanskim akcentom koji djeluje kao iz neke sasvim nepoznate američke zabiti koja ima otprilike status Balkana na američkoj zemljopisnoj karti, ali moram reći da me upravo ovakav vokalni izraz strašno veseli. Nije usiljeno neprirodan kao što to naši slavenski ili često negermanski pjevači umiju iskrivljavati akcente već se doima toliko autohton poput recimo Serja iz System Of A Down u kome točno osjetite njegovo ne-američko, odnosno armensko porijeklo. Ova tvorevina daje specifičnu draž njihovome stilu u kome se točno primijeti da nisu niti američki, a niti britanski, australski, skandinavski ili neki drugi bend s germanskog govornog područja, odnosno teritorija u kome se engleski jezik govori skoro kao materinji (Izrael, Indija ili dobar dio Afrike, recimo). Dosta o tome, da ne zaglibim bespotrebno u diskusije...



Njihova muzika 'nosi i vozi' izmjenjujući primamljive konotacije svega i svačega. Kako album odmiče primijetan je blagi pad kompozitorske sprege koja odvlači sve više u zabavu, ali one glavne pjesme nalaze se na samom početku. Uvodna "Ride" svojom world-music akustičnom staccato gitarom, 3/4 ritmom i vrlo brzim prelaskom u hardcore-metal s izmjenama čistih i growl vokala odmah fokusira priču na otvorenu balkansku borbu sjebanog čovjeka koji je spreman, barem u sebi za konfrontaciju:

'prikupimo svoju opremu/
pripremimo se za vožnju/
provjerimo oružje/
odlazimo u zoru/
uvjek smo maštali o ovakvom putovanju/
da pronađemo mjesto naših nada i snova'.



Jedan od singlova "Bad apples" je udica koja se nikako ne odbacuje. Kombinacija je urnebesno zabavnog ciganskog folka s violinom koju je poput našeg Igora iz Cinkuša odsvirao Cosmin Petruţ, a na nevjerojatno plesnu hardcore etiku jedan od vokalista je otpjevao fantastičan dio na rumunjskom jeziku obrušavajući se na političare, prevare i laži koje vladaju općenito u ovome pokvarenom neoliberalnom društvu: 'držite ga na popisu obaveza/ imate moj ponos, držite ga u stranci i stalno je tako'.

Tokom albuma Dirty Shirt su apsolutno nezadovoljni situacijom nikako ne aludirajući samo na Rumunjsku nego na cijeli svijet, odnosno, imaju snagu 'svjetske boli', bolesti zapadnog svijeta kome smo se i mi Hrvati nedavno priključili, a o tome znamo jako dobro još iz komunističkog sistema koji nas je učio o 'trulom kapitalizmu'. Ovi Rumunji pjevaju o vitalno važnim stvarima vladajuće klase koja je od nas načinila robove - medijske, konzumentske i na koncu socijalne. Oni ne gledaju iz aspekta Bruce Springsteena, milijunaša koji još uvijek pokušava ušićariti 'nešto' na račun ogromnog auditorija i čudnovato vjerne kritike jer ovaj svijet u kome živimo, pogotovo, naš balkanski nije američki nego je puno lošiji. Drastično lošiji. Mi nemamo niti automobile, niti kuće, niti stanove, a mnogi od nas nemaju niti posao, a bome, niti kruh. Imamo samo ex-komuniste na vlasti koji su priskrbili patnjom i glupom izborničkom odlukom glasača najgori mogući političko-vladajući šljam - pronicljive intelektualce, pravnike, sociologe, magistre znanosti i slične doktore koječega u borbi za vlastitu, debelu guzicu sebe i svojih bližnjih.



Uz ova dva, realizirali su još dva video spota za ciničnu naslovnu pjesmu "Freak show" s uvodnim elementima reggae-metala i očitih utjecaja RATM i System Of A Down ('prodati show budalama je cilj') i kontraverzni "Săracă inima me", atmosferski vrlo mračnu pjesmu inspiriranu rumunjskim folkom. Otpjevana je na rumunjskom po stihovima tradicionalne pjesme koja u prevodu glasi otprilike 'siromašno srce moje' s elegičnim ugođajem. Od angažiranih pjesama posebno se izdvajaju "Trust me" s natruhama dubstep-metala Korn o medijskim manipulacijama ('ja ću vas naučiti kako biti ovca/ ja ću vas naučiti kako biti poslušan'), zatim tekstualno vrlo mučna i pesimistička laganija "Away" ('kopao sam svoju grobnicu iz dana u dan/ trebate se probuditi, uzeti natrag svoj život'), umjerena "The business of life" ('moj život je više od boli/ moji snovi nisu na prodaju'), metalno-jazzirani funk-cabaret "Never say never" ('zakleo si se da mi nikad nećeš zabiti nož u leđa, vjerovao sam ti, pao u zamku') i donekle optimistička "This is the day" o svjetlijoj budućnosti. S posljednje dvije, rasplesanom "Extreme funky disco" i akustičnim čardašom nabijenom "Rocks off" u stilu naših Cinkuša križanih s Gogol Bordelo i Transglobal Underground su otišli u zafrkancije o mosh-pitu i skidanju čarapa.



Interesantno, sve autorske stihove napisao je Leo Ciocan, tek dva potpisuju članovi benda, a zafrkanciju "Rocks off" Daniel Bedingfield. Kroz ovih 37 minuta jasno se ocrtava sviračka i kompozitorska superiornost na visokoj svjetskoj razini prošaranog zvuka s elektronikom, hip-hopom, akustikom, folkom i šmekom suvremenog alternativnog metala od spomenutih RATM i System Of A Down do novijih senzacija poput Enter Shikari ili Bullet For My Valentine. Vokali odlični, melodični, kombiniraju growl, rap, senzibilne dionice, potom aranžmanski su posve prisebni, znaju kako se pravi dovoljno primamljiva i himnična pjesma, te općenito gledajući, osim zadnje dvije zafrkancije, ovdje nema niti trunke nečeg ispodprosječnog. Obaraju lirski, imaju snažnu poruku i po svemu sudeći ovo im je idealna odskočna daska za svjetski proboj.

Naslovi: 1.Ride, 2.Bad apples, 3.Freak show, 4.Trust me, 5.Away, 6.The business of life, 7.Never say never, 8.This is the day, 9.Săracă inima me, 10.Extreme funky disco, 11.Rocks off

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 18/02/2014