Za 1. april je bezeciran peti album rumunjskih metal crossover zvijezda koje su definitivno na zadnjem dugosvirajućem radu "Letchology" (2019) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=29215 pronašle dobitnu formulu u koju ne treba sumnjati. Ponovno su okupili ogromnu armadu gostujućih glazbenika, njih dvadesetak, što pratećih vokalista i vokalistica, gudače iz Transylvanian FolkCore Orchestra koji su im unijeli pravi balkanski štih, zatim duhače, harmonikaša, cimbulaša, dodatne gitariste, klavijaturiste… skoro da je sam bend u ovoj zgusnutoj branži gostiju u funkciji statista. No, ipak nije tako. Glazbu i dalje potpisuje glava benda, gitarist, klavijaturist i programer Mihail Tivadar, a sama temeljna oktet postava je ionako isuviše iskusna da bi dozvolila neke pretjerane manipulacije.

Međutim, otkako su zapostavili literarne usluge Leonarda Ciocana koji im je pisao najbolje i najinteligentnije tekstove, mahom socio-politički angažirane, na prethodnom albumu su imali čak petoricu lirika, a ovdje ih kompletno na engleskom i rumunjskom jeziku potpisuje Mathieu di Pilla, poeta sa strane (nije član ekipe) usmjerivši ih u zabavnom smjeru, baš onako kako se i pretpostavilo. Jer, svjetonazor Dirty Shirt više nije naslonjen na političke prevrate, ekonomsku nestabilnost, nezaposlenost, prezaduženost kreditima, korupciji, nepotizmu i ostalim gadarijama kojima obiluje naš dragi Balkan u stalnoj tranziciji i neprekidnim društvenim transformacijama. Nije da su prerasli to ili okrenuli leđa protestnoj, hardcoreaško-metalskoj etici i preispitivanju općenite krize, nego su se, naizgled priključili anegdotama oko Covid-19 pandemije gledane iz više rakursa šegačivši se sa kvazi-građanskim, a i ruralnim otuđenjem od realnosti projicirajući psihoze nastale u nevjerici 'oko čega se ovaj svijet vrti' kao što kaže jedan od singlova "Dope-a-min" u nu-metal stilu prošaranom čardašom, gudačima i pratećim ženskim vokalima.



Valja primijetiti da su stihovi daleko mekši i u samom konceptu osmislenom kroz kratke i upečatljive pseudo-poruke i refrene. Često se pojavljuje gomila repeticija i hodanja u krug gubeći osnovni smisao, odnosno, to su lingvističke, uobičajeno strukirane poetske igrarije benda koji ima velike apetite zadovoljiti mediokritete ciljane audijencije na razini šunda par excellance. Naravno, ovakva situacija kada postaju sve veći i popularniji, morali su kad-tad promijeniti postulate i evo, fiksirati se putem notornog humora, primjerice u "What's going on" (feat. Gabriel RaduArnautu & Boots) s tumačenjem ega i ambicija 'seoskog kralja' punog odvažnosti i samopoštovanja prikazanog kroz pop metal s nezaobilaznim folk vijuganjima ili "Hot for summer" gdje sami sebe namjerno opovrgavaju insinuirajući na 'neke druge' zvijezde koje svaki dan pjevaju istu pjesmu poput djece što igraju iste igre - 'njihovi hitovi imaju isti miris/ tako ovo sranje funkcionirai' dodavši u to i stihove na talijanskom jeziku, te eurovizijsku melodiju s primjetnim elementima Dubioza Kolektiv ska crossovera, pa čak i završnog tango ritma pucajući na koncertni feedback za ovacije. I teorija zavjere oko pandemije je tu uključena oko kontrole istine na masovnim medijima ("New conspiracy" u relativno žestokom izdanju), a kad se promotre tri zadnje pjesme otpjevane na rumunjskom jeziku, huh. Uzete su iz tradicionalne baštine prelamajući emotivne, domoljubne i ljubavne teme, te razdijeljene na dva dijela "Când s-o-mpărţit norocu' (part 1)" i "Când s-o-mpărţit norocu' (part 2)". Prvi je tipičan mračni world-music/ neo-folk (gothic-rock/ post-punk) u minimalističkom izdanju podsjećajući pomalo i na makedonski Mizar, a drugi psihodeličan math s evidentnim uplivima Tool dinamike i gradacije. A treća na rumunjskom "Geampalalele" ('prozor'), ujedno i završna, koncipirana je oko narodnog izričaja Dobrogea, plesa jugoistočne Rumunjske s vrckavim 3/4 ritmovima, ženskim prozračnim vokalima i općim slavljeničkim ugođajem ne izostavivši niti vrsno odrađen gitarski solo koji tokom čitavog albuma manjka u kolopletu gudača i cimbula.



Jasno jest da su u ovakvoj situaciji s velikim afinitetima i perspektivama ušli u taj 'pop'-ulistički koncept gdje se ne treba razbijati glava oko lirike i njene dubine. Pristupačna je i raspoložena za jednostavnu percepciju preobrativši onu politički koncipiranu instancu u duhovitu realnost s podosta razbibrige, elem, za sada to još uvijek dopadno funkcionira na putu prema korektnosti, samocenzuri, ali i oportunizmu. A ustvari, s takvim pamfletom se najbolje prolazi. Ipak, od pjesama valja posebno izdvojiti uvodni instrumental "New boy in town" u mračnijem i tromijem senziblitetu s odlično revidiranim cinematic gitarama, te "Pretty faces" koja zbori kako smo nekoć bili lijepi bez zaštitnih higijenskih maski provučeno kroz kompleksan zahvat miješajući folk, rap/ hip-hop, pa i gostovanje Benji Webbea iz Skindread, te violinskom dionicom Caliua, čuvenog violiniste Taraf des Haïdouks.

Zabave ne manjka. Očekuju se pune dvorane, stadioni i open-air nastupi s kojima se na ovakve pjesme pali ciljana masa. Veliki uspjeh im se smiješi.

Naslovi: 1.New boy in town, 2.Pretty faces (feat. Benji Webbe, Caliu & Paul Ilea), 3.Dope-a-min, 4.What's going on (feat. Gabriel RaduArnautu & Boots), 5.Hot for summer, 6.New conspiracy, 7.Când s-o-mpărţit norocu' (part 1), 8.Când s-o-mpărţit norocu' (part 2), 9.Geamparalele
BONUS: 10.Resonate (metal version), 11.Away (orchestral version), 12.Don't care (25 years later), 13.Latcho drom (live studio session feat. Caliu)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 01/04/2022

PS: album ima i dodatni bonus sa 4 pjesme EP-ija "Pandemic Special" koji je recenziran ranije www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31235