Huh? Sad mi baš ništa nije jasno. Sredinom 2013. ovaj pariški trojac realizirao je drugi EP "I'm A Singer", te najavio i treći, ali umjesto trećeg, poslali su nam četvrti čije je službeno izdanje bilo 25.X. Koji je onda treći? Ne bih znao...

Nego, stilski su se ovaj puta obreli između prvog i drugog EP-ija kombinirajući alternativni rock, grunge i ponešto žešćeg naboja kakav je bio na metaliziranom "I'm A Singer". Vokal Denisa Malbranckea je ponovno pod primijetnim dozama Kurta Cobaina u nekim sekvencama pjesama "Luminescent" i "Thanks (part 2)", a basovi Scotcha su također pojačani brundavim distorzijama, tako da većina zvuka vuče na prevagu post-grungea. Materijal je, po običaju sastavljen od samo 4 pjesme (16 minuta), tako da sva tri EP-ija tvore cjelinu od gotovo 50 minuta.

Nekih drastičnijih izmjena osnovnih karakteristika nisu se hvatali; u globalu, ovo je njihov najtipičniji oblik u kome filaju gitarska staccata s žešćim riffovima zaobilazeći melodije na uštrb revoltirane lirike obasute 'lažnjacima' i različitim glumatanjima svega i svačega. Ukazuju na ljudske klopke potaknute željom za idealnim životom; mnogi u tim htijenjima postavljaju nemoguće ciljeve pretvarajući se u samoparodije i sofisticirane šarlatane, to jest, likove koji kratko igraju svoje epizodne uloge. Blijesnu i nestanu nakon što se povuku u svoj privatan život kojeg se očito stide.

Sve stoji na svome mjestu: alternativno, tematski povezano u vrlo dobro smišljen koncept, pomalo i duhovito s intelektualne strane, te zabavno i dovoljno snažno da potakne stisak 'repeat' na cd-playeru.

Naslovi: 1.The loss & the fake, 2.You are the orange light, 3.Luminescent, 4.Thanks (part 2)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 07/01/2014