Nije nikakvo čudo što su ponovno okupljeni Van Der Graaf Generator na svojem četvrtom studijskom albumu nakon reuniona od 2005. ponovno napravili instrumentalan rad. U onoj staroj postavi Hammill (gitara, klavijature), Banton (organ, bas, bas pedala) i Evans (bubnjevi), prišli su potpuno slobodnim formama bez ikakvog određenog koncepta.

Kompozicije doslovce šaraju sa svime i svačime, od uvodnog ambijentalnog "Early birds" sa cvrkutima ptičica, eksperimentalnih rock komada "Extractus", "Sackbutts", "Tuesday, the riff", preko jazzom ofarbane "Splendid", laganog ambijentalnog piano-bar moody sessiona "Repeat after me", sve do krajnje lucidnih eksperimentalija "Colossus", "Batty loop", "Elsewhere", "Mackerel ate them" ili rasplinutih sympho psihodelika "Here's one I made earlier", "D'Accord" i završnog 10-minutnog "Dronus" koji pokazuju i elemente klasične avangarde. Oni uopće ne pokušavaju raditi bilo što nalik na ono što se podrazumijeva pod nekim ustaljenim terminima u koje ih se svrstava poput progressive, sympho, space ili nečega što ima predznake rocka. Okey, ovo ima suštinu rocka, no daleko je to od bilo kakvih poimanja, uvjetno rečeno bliskih im rođaka Pink Floyd, Yes i King Crimson.

Zvuk je posve komoran i ogoljen do srži na uglavnom organsku atonalnu psihodeliju u kojoj ovaj trojac zrači bogatstvom individualnih kreacija koje djeluju zadivljujuće kompaktno kao da jedan drugoga uopće nisu pratili šta je tko svirao. Po oblicima, ovo je veoma blisko onom povratničkom albumu "Present" (2005) i to drugom, eksperimentalnom cd-u, te jasan dokaz kako je bend nezasluženo marginaliziran, a opet, nevjerojatno značajan i utjecajan faktor na sve pojave u eksperimentalnom rocku.

Ajde, s ovim albumom su dobili barem djelić pažnje - stidljivo se pojavio na listi najprodavanijih alternativnih albuma u Britaniji. Biti će da su tog prvog tjedna po izlasku 25.VI 2012. uspjeli prodati kojih stotinjak cd-ova. Kod nas bi s takvim tiražem zasigurno bili no.1.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 06/08/2012